Čovjek je vrhunsko stvorenje. Stvoren je od vrhunskoga Stvoritelja koji ga oduvijek voli i koji ga šalje među druge ljude u službu. Društveno je biće, biće kojemu je potrebna ljubav, prijateljstvo, nježnost, pažnja i prihvaćenost.
Danas smo sve više i više svjedoci kako je čovjek sve više i više usmjeren uglavnom na sebe i zadovoljenje svojih nekih elementarnih životnih potreba i kako čovjek današnjice izrazito i očigledno pati zbog svoga neumjerenoga sebeljublja, pomanjkanja davanja drugome odnosno zanemarivanja svoje temeljne zadaće, a to je biti tu za drugoga i voditi računa o njegovim potrebama.
Najveća potreba i čežnja svakoga od nas je biti voljen i voljeti, a volimo se od onoga trenutka kada se odlučimo zdravo i pozitivno promatrati jedni druge napuštajući neke svoje misli, osobito one nezdrave i kada smo u trenutku spremni oprostiti jedni drugima, opravdati se međusobno i poticati se na boljitak. Pitanje koje se nameće jest na koji način možemo odnosno mogu postati takva osoba? Kako mogu postati na korist drugome? Kako istinski voljeti i biti blag čovjek? Odgovore pronalazim na stranicama sv. Evanđelja razmatrajući kako je naš vrhunski Učitelj, Isus Krist, gledao na bližnje i na koji se način susretao s njima. Na stranicama i stranicama iščitavam koliko li je ljubavi, sućuti i razumijevanja imao za svakoga koga je susreo što je neminovno dovelo do toga da niti jedna osoba koja ga je vidjela i čula više nije mogla biti stara, nego nova, nanovo rođena osoba.
Ta činjenica i u meni rađa čežnju da svakoga dana, u njegovim prvinama, zastanem i negdje u skrovitosti susretnem Nazarećanina, da se zagledam i ugledam u Njega. Potom Mu predajem svaku svoju aktivnost koju trebam obaviti kroz dan. Predajem Mu svakoga čovjeka kojega trebam susresti i molim ga da ga On blagoslovi. Odlučujem se za praštanje jer me moj Isus uči da ne vraćam isto mjerom nego da blagoslivljam i budem sućutna…Nastojim biti ustrajna i dosljedna u tome a sve se ostalo samo po sebi slaže. U susret s drugima odlazi radosna jer u svakome čovjeku uočavam potrebu za Božjom veličinom i snagom.
Jelena