Imam sreću i čast već više godina biti dio zajednice Duhos. Kroz godine sudjelovanja – promatram kako zajednica raste i kako se mijenja. Ovogodišnji Korizmeni seminari zaista su me oduševili, svaki je donio nešto svoje i nešto posebno.
Prvi seminar bazirao se na Knjizi Postanka. Pater je tumačio, a ja sam iznova uviđala kako je Sveto Pismo neiscrpno vrelo poticaja, i znanja. Koliko god čitala ili slušala Božju Riječ – ona će uvijek biti nova. Završetak seminara bio je neuobičajen – otvorena je naime žustra rasprava, življa od bilo koje TV Parlaonice. Jedan je dečko zamolio djevojke da pomognu čuvanju čistoće na taj način da paze više ovoga ljeta kako će se oblačiti. Nitko u prostoriji nije na to ostao ravnodušan, a većina je željela nešto reći.
Drugi seminar – bilo je riječ o tome kako s Isusom Kristom započinje novi život. Dva mladića podijelila su s nama svoje iskustvo – kakav su život vodili prije i nakon obraćenja. Tu sam shvatila kako nismo svi imali sreću Isusa poznavati od malih nogu. No, oni koji su Ga upoznali kasnije, možda nas i „pretekoše u kraljevstvo nebesko“.
Treća tema bila je spolnost. Nakon paterovog nagovora uslijedilo je čak sedam svjedočanstava, od kojih je jedno bilo neplanirano, po nadahnuću Duha Svetoga. Jedna se studentica sama javla kako bi svoje pozitivno i poticajno iskustvo podijelila s nama. Iz svega što sam te večeri čula – naučila sam da i bolna iskustva mogu dovesti do pobjede – ako iza njih kao cilj zasvijetli Krist.
Seminar idućeg tjedna približio nam je ljepotu sakramenata.
Ovogodišnji korizmeni program kulminirao je petim tjednom – kada smo zajedno proslavili sv. misu. Pater je tumačio dijelove Euharistije, a mi smo – slaveći – ujedno i učili o sv. misi. Nakon propovijedi pater je molio molitvu otklinjenja, koja je donijela još jednu priliku za izdići se iznad prošlosti i započeti novi život. Svi su seminari imali lijepu glazbenu pratnju. Tako je i Euharistijsko slavlje bilo uveličano pjesmom zbora Dios. Svi glasovi, i dlanovi, i razni instrumenti – sve je slavilo Gospodina. Na kraju sv. mise pristupali smo pateru, koji je na nas polagao ruke, molio, a cijela zajednica ga je – molitvom i pjesmom pratila. Svatko je molio za svakoga. Snaga Duha Svetoga, očita i u seminarima prije, kao da se te pete večeri osjetila najviše.
Osobno, ovi su Korizmeni seminari pobudili u meni želju za većom otvorenosti darovima Duha Svetoga. Naučili su me odbaciti neke stare strahove i više žudjeti za Isusom. Sretna sam što rast zajednice Duhos pomaže i mom duhovnom rastu.
Podsjeti se kako je bilo na seminarima ovdje
(http://www.duhos.com/index.php?option=com_content&task=view&id=6004&Itemid=84)