Već na samom početku našeg hodočašća nebo nam je dalo nadu da ćemo provesti jedan lijep dan u šetnji. Pogled prema gore bio je pogled prema prekrasnom plavetnilu bez naznaka oblaka koji bi donijeli kišu. S takvom prognozom bilo je lako uputiti se prema Aljmašu.
Više sam puta hodočastila u Aljmaš i nekako imam otprilike predodžbu o vremenu koje je potrebno da se prođe određena dionica puta, no sad sam potpuno zaboravila na to. Činilo mi se da sve nekako ide brzo. Prva postaja prošla, druga postaja je prošla… Tek sam na trećoj postaji bila svjesna da smo mi već na polovici našeg hodočašća. Još nisam točno ni definirala svoje želje. Jedna od njih je svakako uspjeh na fakultetu, druga je zdravlje, ali pojavile su se i treća i četvrta i ja sam počela razmišljati na što se usredotočiti. Sve mi je djelovalo jednako važno. Svaka od tih želja činila mi se kao neka potreba bez koje neću moći dalje. Hodajući do četvrte postaje ja sam polako u glavi prevrtala po svojim željama i birala za koju bih ja to mogla zamoliti da bude prioritet pri ispunjavanju. Pater je već nekoliko puta spomenuo važnost ljubavi, ali meni ona nije bila na popisu među prvim željama.
Došla je četvrta postaja, bili smo u polju, oko nas su bila samo polja uljane repice prošarana ponegdje crvenim makovima, a u zraku se osjetio divan miris kamilice. Kamilica me podsjetila na zdravlje – nije li ono najvažnije? Uvijek mislimo da jest, uvijek mislimo da je ono na prvom mjestu i da, kada smo zdravi sve možemo. Ali možemo li doista? Možemo li dobro vidjeti, čuti i osjetiti svijet oko nas ako smo zdravi? Istina, zdrave oči daju lijepu sliku, dobar sluh nam pomaze razaznati lijepe melodije, zdrav čovjek može svuda doći svojim nogama i vidjeti što je bolesnom nedostižno. Velika je to prednost. Put se nastavio i mi smo došli u Aljmaš, naš dan je završio, a ja sam svoje želje zaželjela. Vratili smo se u Osijek.
Predvečer toga dana išla sam rolati s prijateljima, sreli smo ženu koja je bila u kolicima. Moj prijatelj ju je pozdravio i kratko prokomentirao nešto o njoj. U tom trenutku nisam bila sretna kao inače zbog toga što sam ja zdrava. Nije mi se to činilo dovoljno. U tom trenutku u toj sam ženi vidjela njenu ljubav prema životu i hrabrost koju joj ta ljubav daje. Poželjela sam ljubav, poželjela sam ljubiti ovaj svijet.
I.K.