Željela sam da se stvari događaju onako kako ja to želim, zato sam u nekim situacijama donosila krive odluke koje su me kasnije činile nesretnom.
Polako sam počinjala shvaćati da ne treba živjeti za trenutak, nego za vječnost s Bogom. Zato sam se ove Korizme, kroz korizmene seminare i vrijeme molitve za darove Duha Svetoga, željela na poseban način pripremiti, pripraviti put, ne prema svijetu, nego prema Bogu, jer svijet nudi tek prividnu sreću.
Na posljednjem seminaru, dok je p. Arek molio i vodio nas kroz pojedina razdoblja u životu, polako sam postala svjesna svega onog što me u životu povrijedilo, trenutaka kada je u moj život ušao grijeh, ljudi koji su me povrijedili, koji su iza sebe ostavili praznine. Popunjavala sam ih krivim stvarima, zato su postajale sve veće, gušile su me. To je u meni stvorilo strah od neizvjesne budućnosti, od neuspjeha, samoće…Zavapila sam: ‘Isuse, dođi!’
U tom trenutku sve je stalo a vrijeme i mjesto je izgubilo svoju dimenziju. Postala sam nesvjesna ljudi oko sebe. U skrovitosti svoje nutrine postajala sam sve svjesnija Njegove prisutnosti. Došao je! Suza mi je krenula niz lice…dotakao me. Počela sam osjećati Njegovu beskrajnu veličinu i ljubav koja ispunja i ozdravlja…praznine su se počele popunjavati…oprostila sam onima koji su me povrijedili…
Ispunio me osjećaj velike radosti i pripadnosti Njemu. Njegova ljubav je prožimala cijelo moje biće čineći me čistom, cjelovitom, sretnom…ŽIVOM!
Promjene u mom duhovnom životu zaokružene su Duhovnim bdijenjem na kojem sam osjetila kako Isusove ruke dotiču moje kao da mi govore: ‘Od sada te Ja vodim’.
Shvatila sam da nikako ne propuštam život, jer moj život je On. To je bio osjećaj za kojim sam tako dugo čeznula.
Isuse, hvala ti!
I.K.