Kada je bilo najavljeno ovogodišnje Duhovsko bdijenje, drugačije nego što smo imali do sada u župi, nekako sam bila skeptična. Svi mladi ljudi koji ga organiziraju, puni optimizma i nade, da će biti sve u redu.

A ja onako potiho u sebi razmišljam, a što ako ne dođu ljudi, ako se ne odazovu moji župljani. No poslije sam shvatila, ma nemoj si tu ludu glavu opterećivati takvim sitnicama. Pusti Gospodinu da učini svoj posao. Jer samo On zna zašto nas je sve pozvao biti tu.

Koračajući i pjevajući u procesiji od kapelice Gospe Snježne, sve više sam vidjela kao Gospodin ustvari djeluje preko nas, preko svoje dječice. Svjedočanstva na klanjanju su mi otvorila oči, kako je moj život ustvari bio prazan, kako samo malo, samo jedno DA Njemu može puno toga promijeniti.

Kada sam to shvatila sve je bilo lako. Jer ovaj tjedan sam izgubila jedno jako drago malo biće i bilo još nekih problema, ali prepuštajući sve u Gospodnje ruke pustila sam da me Duh Sveti vodi mojim putem. I onda se vratio osmijeh na moje lice i zvuk naših pjesama su me ponijeli da sam čak i zaplesala, bez obzira što itko drugi kaže. Treba biti mlad, bez obzira koliko godina imamo, jer svi smo djeca jednoga Oca!

M.