Koliko sam puta prije klonula kada dođe vrijeme ispita i tada nisam znala što više činiti. Suza bi suzu lila. Mislima bi samo dozivala pomoć: Bože, pomozi! Pogrešne li moje molitve…
Otkako je moja duša uvidjela Boga i vjeru, doziv pomoći je okrenut za mnogo stupnjeva.
Današnja molitva glasila bi ovako: Bože, u tvoje ruke prepuštam svoje misli, riječi, djela! Poznaš koliko sam učila za ovaj ispit, vidio si moj trud, čuo moje molitve koje sam samo izgovarala ne razmišljajući više koje riječi izgovaram. Sve je bilo upućeno Tebi za pomoć. Ono što me jača je, Isuse, vjera u tebe. Znam da što god da se dogodi je u tvojim rukama i Ti si me vodio tim putem do tog odredišta. Pošalji svoga Duha Svetoga nad mene dok budem pisala ili usmeno odgovarala. Neka tvoja sila obuzme cijelu mene. Hvala ti.
Još jedna stvar koju bi htjela naglasiti jesu Poruke za tebe svaki dan. Kada ih pripremam za Duhos, tražim ih svugdje: knjige, Internet, nečije riječi. Gotovo bilo što može biti izvori bogate riječi a tiče se Gospodinove ljubavi, samo da vam prenesem kako u svemu ima rješenje, a to je da je u Bogu istina, put i spasenje.
No, dođe trenutaka kao što je bilo neku noć, na primjer, večer prije ispita. Primjenjujem svoje molitve, svoje meditacije i dakako uživam pjevajući Mu. Ali nešto nedostaje. Nedostaje mi ipak neki djelić da se smirim i da potvrdim svoju vjeru. I što učinim? Vratim se na poruke utjehe koje sam napisala prije par dana i pogledam za sutrašnji dan što mi govori. Poruka je bila o tome kako Ništa ne radimo uzalud.
Malo je onih koji razumiju utjecaj malih stvari u životu na razvoj karaktera. Ništa čime se mi bavimo nije beznačajno. Različite okolnosti s kojima se suočavamo svakog dana dane su da ispitaju našu vjernost i osposobe nas za veće povjerenje
Nakon što sam pročitala osjetih olakšanje i okrenem se u san. Moje brige su prepuštene Njemu.
Tea Pejić