Zdravo i hvaljen Isus i Marija!
Zaista, na sličan nas je način pozdravljao i naš ljubljeni papa Benedikt XVI.
Svi moji dojmovi počinju od njegova pozdrava ili ako hoćete završetka obraćanja Bogu i nama – “Amen, hvaljen Isus i Marija”. Nekako, te riječi imaju punije značenje. Meni je to bilo jako simpatično pa mi je često izmamilo osmijeh.
No, krenut ću od početka.
Drago mi je što sam putovao s Duhosom predvođenim sjajnim paterom Arekom. Potaknuti smo na pripravu za putovanje u molitvi, a na samom putovanju još i više kroz pjesmu, molitvu krunice i slavljenje zajedništva s Bogom. Tu se još jednom obistinila ona činjenica da sve što proživljavamo zajedno nas još više povezuje u ljubavi. Opet još jedan dokaz da smo stvoreni za druge. U autobusu se stvarno osjetila ta spremnost na smijeh i pjesmu te sam i ja (inače kamena srca i tvrde šije) prihvatio vodstvo braće i sestara te zapjevao s njima.
Amen, hvaljen Isus i Marija!
U Zagrebu moram reći da sam se osjećao kao da sam kod kuće. Kao da živim u tom gradu. Malo sam razmišljao o tome zašto je to tako i shvatio da smo svi u zajedništvu s Duhom Svetim, prožeti njime, zapravo kod kuće, u našoj domovini, tamo gdje se čeznemo vratiti – Bogu svome. Mogao bih brojati trenutke kada sam osjetio (i vidio) znakove djelovanja Duha Svetoga, ali bi to trajalo dugo, a samo bi umanjivalo i ograničavalo svu veličanstvenost tih trenutaka jer je On ipak djelovao cijelo vrijeme. Zaista, nije trebalo dugo da nas Duh Sveti sve pripremi za dolazak pape, namjesnika Isusova, a po prisutnošću njegovoj i Isusa samoga.
Veličanstvena je bila tišina na klanjanju pred Presvetim. Iako je klanjanje trajalo tridesetak minuta činilo se kao da je trajalo samo mali trenutak. Volio bih da sam mogao više dati Isusu, ali mislim da je On sve to u mome srcu pročitao i ipak uzeo bez da sam mu morao pokazati. Tu je On majstor! Na trgu je prekrasno pripremljeno sve: pjesma, plesovi, svjedočanstva. Zaista smo se svi dali za papu. Ja samo mogu reći da je prisutnost pape pojačala moju želju za Isusom i potpunim predanjem Njemu. Nisam do tada ni znao koliko mi je papa drag i koliko ga volim. Mislio sam da nešto takvo postoji samo u bajkama i pričama za malu djecu – podanik, sluga ili vojnik da voli svoga vođu, kralja nježnom ljubavlju.
Amen, hvaljen Isus i Marija!
Sveta misa! Bilo je vruće. Unatoč tome, program je pripremljen tako da nisam razmišljao previše o tome. Najviše su me se dojmili bračni parovi koji su obnovili svoje zavjete i blagoslivljali svoju djecu. Stvarno je lijepo bilo vidjeti dvoje supružnika kako se drže za ruku i gledaju u oči te izgovaraju zavjete kao da su se tek zaljubili preko glave. Mene je to dotaklo jer i ja to priželjkujem u svome srcu jednog dana. Ali to me je još više potaklo da se dam u Isusove ruke jer mi je to svjedočanstvo koliko on može usrećiti jednog čovjeka i jednu čovječicu, bilo u bračnom ili svećeničkom i redovničkom pozivu.
Amen, hvaljen Isus i Marija!
Povratak je bio očito ispunjen radošću Duha Svetoga jer sam vidio na ljudima tako lijepe osmjehe da je to teško opisati. A opet, možda sam ja bio toliko radostan da sam ljude vidio onako predivne kako ih je Bog stvorio. Stvarno je divno što postoje! Još jedan dokaz zajedništva! U Osijek smo došli tako brzo kao da je neko predgrađe Zagreba. Kao da je cijelo nebo bilo s nama. Živjeli smo u sadašnjosti. Pjevali radosno i onda kad se nismo uskladili s pjesmom. Kad nismo znali što pjevati uskočio bi netko drugi i zapjevao iz srca nešto što bi mu palo na pamet. Radost, radost, radost! To je bilo u autobusu – Duh radosti!
Amen, hvaljen Isus i Marija!
I na koncu, mogu reći da sam kući došao kao novi čovjek sa novim odlukama. Uz pomoć Božju “učinit ću sve, baš sve, svoj život ću dati, sve svoje godine, …” za ono što Bog od mene očekuje. Amen, hvaljen Isus i Marija!
Budite blagoslovljeni!
ZBogom
Domagoj