Vrlo sam sretan i počašćen što sam prisustvovao Velikom događaju: posjetu Petrova nasljednika našoj domovini Hrvatskoj. I ne samo to.
Drago mi je što sam se na ovome putu susreo i sa mnogo dragih ljudi, posebice mladih. Iz župe sv. Petra i Pavla, iz drugih župa Slavonije i cijele Lijepe naše. Susret mladih s Papom u subotu me se najviše dojmio. Unatoč relativno nepovoljnim vremenskim uvjetima, mi svi smo se jako dobro zabavili, naučili poneki novi plesni korak, upoznali nove ljude, naučili nekoliko novih pjesama.
Ja volim glazbu, a službena pjesma Zajedno u Kristu, Nadbiskupijskog zbora mladih pun pogodak ne samo kao duhovna pjesma nego i kao vrlo dobar glazbeni uradak. Još uvijek čujem poklik: “Aleluja, Duh poziva!” Sva ta radost slavljenja Gospodina, ta neka pozitivna energija što izvire iz nas, taj pogled u očima, ta skrušenost i tišina na bdijenju s Papom. To je nešto što ostavlja bez daha i budi nadu. Nadu u bolje sutra i borbu svakoga pojedinca protiv svih zala ovoga svijeta.
Papina poruka nama mladima da budemo hrabri i da se ne bojimo braka vrlo je izazovna, pogotovo za današnje vrijeme ali smatram da je u pravu. Ljubav mora biti bezuvjetna a brak je njezina posvećenost i zavjetovanje dvoje mladih na uzajamno poštivanje i pomoć. I ne samo to. Mladima u Hrvatskoj danas jako nedostaje ta hrabrost preuzimanja odgovornosti za svoj život i svoje postupke. Pa čak i za svoju ljubav. Mnogo je i premnogo rastava braka kod nas, ali i u cijelome svjetu. Mladi odlaze u suživot sa drugom osobom nespremni i nesvjesni svijeta oko sebe i svojih mogućnosti. Na žalost, rat je također učinio svoje. Imam dobrog prijatelja kojemu su roditelji rastavljeni od rata, i vidim koliko njemu i njegovom bratu otac nedostaje.
To je samo jedan primjer ali ima ih mnogo. Ja se kad god se sjetim, zahvalim što imam mamu i tatu i što su bili dobri prema meni i moje dvije mlađe sestre i što su nas uvijek pokušavali razgovorom odgojiti a ne batinom. I kad nam je bilo kome od nas bilo teško u životu uvijek su nam stajali na raspolaganju. Zato im hvala i slava. Oni su u sretnom braku već 30 godina (već su proslavili Srebrni pir) i na neki način su mi uzor i model po kojem bih ja jednog dana želio oblikovati svoj brak. Zato smatram da je Papina poruka o obitelji od iznimne važnosti za svačiji život. Obitelj je temelj društva. Ona proizvodi dobre ili loše ljude. A ja smatram da ljudi uglavnom postaju loši zbog toga što nisu tjekom života primili dovoljno ljubavi.
Zato bih jednog dana želio vidjeti ispunjeniju crkvu. Ne samo pod misom nego i ostalim slavljima, bdijenju, molitvi itd… Volio bih da puno više mladih sudjeluje u pjevanju i slavljenju Gospodina. Jer to je nešto što čovjeka ispunja i daje mu snage. Snage da se malo okrene od svoje sebičnosti i počne gledati očima koje traže kako bi mogli učiniti nešto dobro za bližnjega.
Hvala Vam, pater Arek, što ste nas organizirali i vodili tjekom cijelog našeg puta u Zagreb. I Ana-Mariji što nas je vodila kao male pačiće po kiši i u gužvi 😀
Želim samo da svi jednom dožive ovakvo duhovno ispunjenje ali i poziv na hrabrost. Izazov. Biti dobar je izazov. Možda i najveći u životu.
Ivan Harhaj