Sjela sam za stol i uzela olovku u ruku,a riječi već danima nikako ne izlaze iz mene. Kako napisati nešto kvalitetno i motivirajuće o ovoj vrlo delikatnoj temi, a da nikoga ne povrijedim…
Kako potaknuti na predbračnu čistoću, koja je jedan ogroman izazov današnjeg doba? Baš zbog želje da istaknem pozitivne strane ovakvog načina života, osjećam veliku odgovornost dok pišem ovaj tekst…
Svi smo mi dobili život na dar. I vjerujem da su svi ljudi svjesni da nam je za potpuno ispunjen život potrebna ljubav. O ljubavi su napisane brojne pjesme, inspiracija je mnogih umjetnika…o njoj se puno govori. No, ipak, čini mi se da se pod pojam ljubavi često stavlja i ono što ona zapravo sama u sebi nije. Svatko ju proživljava na neki svoj način, tako da univerzalna definicija ljubavi ne postoji. Čini mi se da nismo svjesni koliko je dragocjena i divna… I kako ipak treba imati i svoja pravila. No, ta pravila se danas malo cijene, kao da nije popularno držati do čistoće ljubavi. Konzumerizam današnjeg doba dovodi upravo do toga da se ljubav i seks stavljaju pod isti pojam…Te se smatraju dobro plasiranim proizvodom koji će biti odličan izvor zarade. Posvuda smo bombardirani lošim primjerima, koji postaju sve češći, glasniji, te dovode do toga da oni koji žive ljubav po određenim pravilima budu smatrani čudacima. A to boli. Itekako boli. Da me vidite sigurno ne biste nikada pomislili da dvadeset i četiri godine živim u predbračnoj čistoći. Nitko me nije odgajao da je to nešto što se mora.
Ta se želja rodila u meni još dok sam bila mala djevojčica. Netko se takvom načinu života divi , a netko ga strogo osuđuje, uz tvrdnju da je to nemoguće. Netko se tome i izruguje.
Bilo je svakakvih reakcija i komentara. Netko smatra da je to nekakav idealistički pristup ljubavi iz srednjeg vijeka, koji već polako, ali sigurno izumire. Ni mojim poznanicama, a ni dečkima koji su saznali za to nije jednostavno pored mene. Ja sam toga svjesna. Nije problem kontrolirati svoje nagone i potrebe, problem je postao što je teško naići na dečka koji ti se sviđa,a da je spreman na takav izazov. Zbog života u predbračnoj čistoći ne smatram se boljom od ostalih djevojaka,niti ih osuđujem. Vidjela sam puno puta koliko su ih povrijedili, jer su se prerano otvorile, naivno dale sebe krivim dečkima…
Živjeti predbračnu čistoću nije uopće teško koliko se smatra da je tako. Bolje procijeniš osobu, vaš odnos, a lakše se odvajaš od nje i puno bolje prihvatiš da i niste jedno za drugo, jer se niste previše povezali,niste bili intimni…
Ne ostaju rane u tebi. Bolje shvatiš što želiš i tražiš od određene osobe, postigneš da se poštujete, a tek potom zavolite. Odnos se izgrađuje na stabilnijim temeljima koji su itekako potrebni za probleme koje život donese. Jer ljubav je upravo to- ostajanje uz nekog unatoč ogromnim problemima koji se pojave. Živim duhovnu slobodu koja se odrazila na sve aspekte mog života,pa i na ovaj,najintimniji. A ta sloboda dovodi do osobne sreće i ispunjenja. Nije bitno jesmo li posrnuli i sagriješili bludno, već je bitno da se pokajemo za to, te živimo u nastojanju da se naši budući odnosi ne temelje samo na nagonima i zadovoljenju fizičkih potreba, jer onda nikako ne mogu prerasti u nešto dublje i više. To je ono što bih htjela posebno istaknuti. Voljela bih da ljudi koji uspijevaju držati do određenih načela budu hrabriji i glasniji. Onda se ne bi činilo da toga više uopće nema. Jer takvih mladih ima puno više nego što se čini.
Miki