Danas je magla prekrila moje malo mjesto. Od jutra se ucviljeno vuče između parkiranih automobila, psećih kućica i drveća. Poput udovice oplakuje svo otpalo smeđe lišće i onu jednu zaboravljenu žutu krušku na vrhu susjedova drveta.
Ljudi susosjećaju s njom, pa vlada tišina. Griju se u svojim kućama, oplakuju svoje otpalo lišće, ne izlaze na ulicu. Tek djeca radosno jedu žute kruške u pauzi između školskih zadaća.
Danas je magla prekrila i moju malu dušu. Lijeno prelistavam knjigu za nadolazeći ispit. Još stotine stranica moj žuti marker nije posjetio. Ne zamjeram mu. Nije baš i neko zanimljivo gradivo, pa se frajer namjerno kloni dosadnih ulica pravnih izraza od kojih se sastoji grad od ove knjižurine. Kloni se i kvartova komentara na aktualni zakon koji će se, ionako, na godinu promijeniti. Danas opako razmišljam da sam pogriješila u izboru profesije i fakulteta. Pa kako ću ja jednog dana pomagati ljudima kad se i sama borim u magli ovih zakonskih članaka? Sve mi se više čini da nisam ja za to. Ja sam nesposobna. Ja sam glupa.
Osjećam duhovnu prazninu i beznađe, prazninu ispunjenu maglom. Hodam nervozno po kući. Tražim žute kruške da me utješe. Nema ih više. Jučer je otac pojeo posljednju. Vraćam se u svoju malu studentsku sobu. Umećem u CD-player kompilaciju svojih omiljenih duhovnih šansona. Pa to je moja žuta kruška što rastjeruje maglu! Kako li se nisam prije toga sjetila?! Sjedam za svoj radni stol, rukama podbočujem svoju tužnu facu i čekam čudo. Na laganim zvucima gitare doletjele su riječi pune ljudske čežnje: „Učitelju gdje stanuješ? Kaži gdje stanuješ jer želim Ti doći i ostati s Tobom zauvijek…zauvijek.“
Učitelju gdje stanuješ? Magla se povlači po ulicama moje duše, ja lutam u potrazi za Tvojim stanom. Ne voze ni auti ni tramvaji. Koja je Tvoja ulica? Koji je Tvoj kućni broj. Pa nisi se valjda iselio? Znam da nisam bila baš najbolja gradonačelnica. Nakupilo se i nešto smeća. Zakazala mi komunalna služba. Želim Ti doći, želim te upitati: ima li sve ovo smisla? Ima li se smisla boriti ili je najbolje da na vrijeme odustanem? Molim Te, Učitelju mudri i dobri, odgovori ovoj svojoj učenici bez nade.
CD nastavlja svirati. Svaka daljnja nota i riječ, znak su da je Učiteljev odgovor na putu. Zagrizla sam u najslasniju jesensku krušku. Zasad je bitno ne zastati u magli. Moram se kroz maglu kretati naprijed. Kroz maglu moje ulice, kroz maglu zakonskih članaka, kroz maglu beznađa. Odgovor će stići u pravome trenutku. Učitelju, ja nisam ipak glupa jer otkrila sam gdje stanuješ: iznad ove magle, tamo stanuješ. I znaš što? Želim ti doći i ostati s Tobom zauvijek, zauvijek…
Studentica S.