Zato je uvijek lijepo vratiti se u taj mali svijet, makar na trenutak. Ne treba pokušavati razumjeti razloge zbog kojih su ta divna mala bića u Klasju. Ono što svatko od nas može učiniti je tako malo, a tako puno za njih. Izdvojiti sat ili dva svog vremena, stvarno nije puno, a njima je to jako puno. Oni ne traže ništa posebno, ne traže učenje ili treninge, oni žele samo malo ljubavi. A takva ljubav je prekrasna.
Kad se dijete smije i raduje, a nalazi se u domu za napuštenu djecu, zapitate se što je to tako teško u vašem životu da vam uspijeva maknuti osmijeh s lica? Zar nije to najljepši mogući poticaj da izdvojite trenutak vremena, posvetite ga nekome tko vam to neće moći vratiti, a opet, izgradit će vas duhovno, možda će zapravo ta divna djeca naposljetku učiniti više za vas nego vi za njih…
Nataša