Kada me novinarka STV-a upitala što očekujem od susreta sa Svetim Ocem, odgovorila sam pomalo zbunjeno da očekujem duhovnu obnovu. Da očekujem da ću dobiti duhovni mir i snagu za učenje, kako bih na vrijeme položila sve ispite. Njezino pitanje me potaknulo na razmišljanje…
Iskreno, nisam imala očekivanja. Išla sam jer sam htjela vidjeti Svetoga Oca. Išla sam jer sam htjela biti dio mladih koji zajedno mole. Išla sam jer sam vjernik.
Naš Bog, On je zaista silan Bog! Neopisiva je radost koju sam osjetila u srcu kada je kiša padala, a mi smo samo pjevali i plesali i veličali Boga. Onda su nestali tamni oblaci i došao je on, Sveti Otac, Petrov nasljednik. Svi smo ga htjeli vidjeti, svi smo mu htjeli biti što bliže. Divan je osjećaj kada mnoštvo mladih moli u jedan glas. Sveti Otac nas je nazvao svojom djecom, što je u meni izazvalo osjećaj jedinstva s drugima. Nije više bilo bitno tko je odakle ili tko se kako zove, jedino što je uistinu bilo bitno jest jedinstvo i zajedništvo među nama. Onda sam shvatila, Sveti Otac mi je bio samo poticaj da dođem na Trg bana Jelačića, a cilj je bilo zajedništvo. Tada sam uistinu shvatila što je Sveti Otac mislio pod geslom „Zajedno u Kristu!“ – mi mladi, zajedničkom vjerom, molitvom i pjesmom sposobni smo rastjerati i najtamnije oblake. Aleluja!
Barbara Topolić