Povukla sam se, zapostavila sve, nisam htjela nikoga vidjeti i na kraju sam stigla do zaključka da uopće ne treba živjeti. Nisam nikoga slušala, ali jednoga su dana do moje svijesti doprle riječi moje sestre koja je s oštrim prijekorom rekla: Ne smiješ ni pomisliti to učiniti zbog jednog čovjeka, pa makar tko on bio. Nitko nije vrijedan tvojeg života. Ti si život dobila od Boga i život duguješ samo Njemu. Samo Bog može odlučiti što će biti s tvojim životom. Ti moraš otkriti što On želi da napraviš. Bog je živ i moram ga naći, odlučila sam tog trenutka i otada se moj život promijenio. Počela sam na sve u životu gledati drugačije. Više nije sve bilo nevažno, već naprotiv, bila je važna svaka riječ, svaki pogled i svaki dah, a svaki je čovjek postao skrivena tajna koja se trebala otkriti. Svaki je dan postao poseban dar od Boga koji se treba pažljivo živjeti, život je postao knjiga koja se mora čitati redak za retkom, stranica za stranicom; knjiga u kojoj je važna svaka riječ, svaki zarez, svaka točka. Najprije sam se promijenila prema sebi, a potom sam počela posvećivati pažnju svojem izgledu i počela sam cijeniti zdravo tijelo koje funkcionira na božanstven način.
Svaki je čovjek postao pravo svjetsko čudo za mene i na svakom sam koraku osjećala prisutnost Boga. Bog je tu za nas, ovisi samo jesmo li spremni otvoriti mu vrata naših srca. Ja sam mu otvorila svoje srce i nisam se pokajala: Bog je uvijek sa mnom i više nisam sama.