Mojoj je majci, dok je još bila dijete, umrla mama, a tata ju je napustio pa ju je othranila teta. Ona se sa svojim ocem nije susrela pedesetak godina i baš u petak, kada se kretalo u Međugorje, ona je otišla kod svojeg oca da ga upozna. Susret je bio bolan – djed se tresao, a mama nije znala sastaviti nijednu rečenicu. Uglavnom je vladala tišina sve dok moj tihi otac nije nešto upitao kako bi ju razbio. I zato sam zahvalan majci Mariji na tom susretu. Znam da mu je mama oprostila što ju je napustio. Osjećam da se na moju obitelj spustio veliki blagoslov. Inače imam četiri sestre i brata i znam da je ovo veliko oslobođenje za nas, a još veće za našu majku.
U Međugorju smo pohodili križni put na Križevcu i nekako sam se najviše pronašao u desetoj postaji (Isusa svlače). Naime, dok sam bio u srednjoj školi počeo sam izlaziti, opijati se, gledati djevojke i tako sam počeo griješiti bludno, uglavnom sam sa sobom, i tako me duh ovisnosti i bluda zarobio i počeo sam biti još nesretniji, depresivniji, izgubio sam smisao života. I počeo sam vapiti Bogu za pomoć. I Božjom sam providnošću nakon nekog vremena završio na hodočašću u Paray-le-Monialu u Francuskoj u svetištu Srca Isusova, gdje sam doživio susret sa živim Bogom po sakramentu ispovjedi, klanjanju i polaganju ruku jednog predivnog svećenika. I moj se život počeo mijenjati. Gospodin mi je pokazao i kako živjeti u čistoći. Znam da sam tih dana uživao što nemam djevojku. Zato ova postaja ima važnu ulogu u mom životu jer u njoj vidim da je Bog dozvolio da ga svuku zato da bi mene zaogrnuo svojom ljubavlju, čistoćom – time me je oslobodio ropstva grijeha u kojem sam se nalazio. Slava Isusu!
Poslije toga sam otišao na ispovijed i jednostavno je sve što me mučilo splasnulo i zadobio sam mir. Tako da mi nakon toga nije bilo teško sudjelovati u svetoj misi, naprotiv, uživao sam u njoj. Nakon mise slijedilo je klanjanje. Divno je bilo vidjeti mnoštvo tisuća ljudi kako se klanjaju Isusu tijekom presvetog oltarskog sakramenta. I divno je što mu možemo sve reći u klanjanju, srcem ga dotaknuti i osjetiti njegovu ljubav i prisutnost.
S dvojicom sam braćom u Kristu otišao probdjeti noć u molitvi, kao da nam je sve dosada bilo malo, pa sam sudjelovao u pjesmi, razgovoru i kratkom spavanju na Podbrdu, mjestu ukazivanja Gospe. Namjeravao sam prinijeti malu žrtvu za zahvalu, ali to nije bila žrtva, nego više radost, čin zahvale.
Sad se osjećam super kad se sjetim svega toga, osjećam da smo se svi više povezali u zajedništvu i ljubavi. Znam da smo primili puno milosti i zato smo zahvalni Mariji Majci i njezinom sinu Isusu i dragom Bogu. Svima preporučujem odlazak u Međugorje kako bi što bolje upoznali Majku koju nam je darovao dragi Bog. I svi vi koji mislite da ste nesretni, tužni, osamljeni, zaboravljeni, ranjeni, znajte da Bog misli na vas i da nam je darovao Majku da se brine o nama i da nas sve dovede bliže svojem sinu Isusu, kako bismo bili sretniji i kako bismo postali novi ljudi. Neka vas sve Bog blagoslovi i Majka Marija štiti kako biste se jednoga dana radovali u Nebu.
Ilija B.