Hvaljen Isus i Marija! Zovem se Jelena, studentica sam 1. godine EFOS-a. Imam 20 godina. Dolazim iz tradicionalne katoličke obitelji i vjera mi je jako važna. Želim vam dokazati da je Božja ljubav velika i da nas Bog prati na svakom našem putu.
Rođena sam u lipnju 1992. godine u Požegi. U rujnu iste godine mama i ja doživjele smo prometnu nesreću. Prometna nesreća bila je bez težih ozljeda. U tom trenutku Bog je bio uz nas. Mama je slomila nogu, a ja sam tada samo jako plakala. Hitno sam prevezena u bolnicu gdje je ustanovljeno da imam ozljedu oka, ali da je ostalo sve uredu. Nakon toga poslali su me u osječku bolnicu da se obave detaljnije pretrage. I tu su doktori rekli da se radi o ozljedi lijevog očnog živaca ali da je moje zdravstveno stanje u redu. Glava, unutarnji organi te ekstremiteti bili su savršeno zdravi.
Danas, 20 godina kasnije, ja sam zdrava djevojka, studentica koja živi život punim plućima. Moje oko danas samo malo slabije vidi ljepotu ovog svijeta. Samo Bog i Sin Njegov zaslužni su što sam ja danas živa, zdrava i sretna. Oni su učinili čudo i zato im ja zahvaljujem na način da širim njihovu Riječ iz dana u dan. Kada sam loše volje, tužna i razočarana u život, sjetim se da me Bog voli i da mi je spasio život i odmah mi se osmijeh pojavi na licu. Bogu sam zahvalna na svakog darovanom danu jer “Velik je Jahve i svake hvale dostojan, nedokučiva je veličina njegova” (Ps 145,3)
Jelena J.