Blagoslovljen Isus i Marija!
Ja sam Kristina iz Osijeka, imam 18 godina i buduća sam studentica.Naime, moje je obraćenje započelo 11. srpnja 2012. godine na duhovnoj obnovi fra Ive Pavića. Došla sam s namjerom da nešto doživim i na kraju zaista i jesam.
Inače sam bila pušačica tri godine te sam i ondje, odmah kad smo došli, također htjela zapaliti cigaretu, no onda me je komentar jedne osobe toliko dirnuo da sam odlučila sačekati i to učiniti kasnije. Interesantno je kako se Bog poslužio tom osobom da mi pomogne i osvijesti potrebu moje odluke da prestanem pušiti. Tijekom te sam obnove najviše plakala, iščuđavala se i osjećala pomalo negativno. Shvatila sam i zašto je to bilo – čistila sam se. Kada sam došla kući, donijela sam odluku da ću prestati pušiti, iako sam to već ranije bezuspješno pokušavala. Ovaj je put bilo drugačije, tj. nije bilo one požude za cigaretama koja je jača od mene, već sam ovaj put ja bila jača od nje. Kada si duhovan čovjek i njeguješ tu svoju stranu, jednostavno kao da si uvijek jednim dijelom iznad zemlje i nisi više navezan na ove zemaljske stvari. I tako sam prestala pušiti i raditi još neke stvari: od kasnih noćnih izlazaka i alkohola do svađanja i sl. Također je tipično za obraćenike da sve znaju jer je kod njih ta vatra jača nego kod drugih koji tek ulaze u duhovni svijet, ali kod mene je tako bilo i prije. Nevjerojatno je kako više nemate potrebu za mnogim stvarima na ovoj zemlji, koje su vam prije bile centar svijeta. Imam potrebu napisati i da sam zapravo oduvijek bila dobro dijete i odlazila na misu, ali ju nisam razumjela, stoga je to opet bila na neki način obveza. Sada kada razumijem Božju riječ i sve što se događa na misi, tj. da primam Isusa Krista, ne mogu drugačije nego ići radosna i vesela u Crkvu s raširenim rukama za nove spoznaje. Ponekad je svima nama potrebna samo mala pomoć, svi smo mi na pravom putu, samo što skrećemo s njega u nadi da ćemo pronaći onu istinsku sreću u zemaljskim stvarima, pa lupamo glavom ovamo-onamo, no na kraju se vratimo na pravi put. Jer široka su vrata koje vode u propast, a uska koja vode na pravi put. Inače sam pozitivno i veselo dijete, ali sam zadnjih godina izgubila taj osmijeh s lica te sam bila sklona depresiji i anksioznosti. Vidljivo je kada se čovjek smije iz srca i kada ima Isusa u svom životu, a kada je to maska koju svi ljudi zapravo nose jer se tako danas bore sa svakidašnjicom. Želim da se ovo što se meni dogodilo sada dogodi i svim mojim prijateljima – da skinu maske i prihvate sebe kakvima jesu, da zavole Isusa i krenu pravim putem. Želim da spoznaju onu istinsku slobodu koja nam je darovana te da ne budu više navezani na krive stvari – jer čemu nam slava među ljudima kada je sve prolazno? Što vrijedi ako zadobiješ cijeli svijet, a izgubiš sebe? Nevjerojatna je to promjena u životu, zato se kaže obraćenje ili promjena života. Sve će vam biti lakše i spoznat ćete toliko toga: zašto se nešto događa u vašem životu, zašto proživljavate kušnje, zašto srećete određene ljude… Jer sve ima svoje zato.
Budući da imaš svoju slobodnu volju, koju nam je Isus dao jer nas toliko voli, moraš biti otvorenih očiju da prepoznaš sve znakove koje dobivaš jer možda si ih i prije dobivao, ali ih nisi bio svjestan. Sada provodim svoje vrijeme puno kvalitetnije i mogu reći da zaista živim život u pravom značenju tih riječi i napokon sam našla ono sto sam tražila – a to su moja vjera, moj Isus, Marija i Vječni Otac, oni me vode kroz ovaj život i oblikuju kao ličnost. Jer na kraju krajeva svaka duša vapi za Isusom, samo što je sad i moj zadatak da to prepoznam te pomognem drugima kao što su i meni dragi ljudi pomogli. Nikako na silu, ali malo pomalo svatko dođe do cilja. Budite uporni, molite, ljubite, imajte strpljenja i vidjet ćete kako će stvari dolaziti na svoje mjesto. Meni su knjige jako pomogle i kroz njih sam dobivala znakove. Posljednja knjiga, koja mi je puno pomogla u određenoj kušnji, jest Moć pozitivnog razmišljanja Normana Vincenta Pealea. Zadnji je moj znak bio da moram ići u Međugorje, tj. da sam pozvana od Gospe jer sam nju, naime, zapostavila, a ona je naša najveća Zagovornica kod Isusa. Sredinom se devetog mjeseca ponovno ide u Međugorje. Iskreno se iz srca nadam da to ne će propasti i da će se skupiti dovoljno ljudi, iako je nedavno bio Mladifest u Međugorju. Bog je sa mnom imao druge planove u to vrijeme pa nisam mogla ići, iako sam željela, no na kraju se ispostavilo da se zapravo pobrinuo da odem i na jedno i na drugo mjesto. Kakve li radosti i blagoslova!
Kristina