Ako si umoran i put pred tobom čini se dugačak i beskrajan,

primijetiš li da si pogriješio i krenuo krivim putem,

ne očajavaj, ne dopusti da te ponesu dani i vrijeme…

Započni opet!

Ako ti se život odjednom pokaže u nekom novom čudnom,

neobičnom i neočekivanom svjetlu,

ako te razočaraju stvari, ljudi i događaji…

Ne trudi se i ne pokušavaj shvatiti zašto i koji su razlozi…

Započni opet!

Ako znaš što znači ljubiti, biti ljubljen i nekome biti jedinstven,

ali si ipak spoznao skučenost i siromaštvo svojih granica…

Nikad ne ostavljaj ništa napola dovršeno…

Započni opet!

Ako te drugi ponekad prijekorno i začuđeno gledaju,

ako su nečim razočarani ili čak srditi…

Ne buni se i ne pitaj ništa…

Započni opet!

Jer i stablo opet pupa, zeleni i lista zaboravljajući zimu,

grana voćke ne pitajući zašto, opet cvjeta,

ptica opet svija svoje gnijezdo ne misleći na jesen,

jer život je nada i uvijek započinje iznova.

Evo jedan predivan primjer kako ići dalje u životu, pa i onda kad nas snađu nevolje, tj. kad nas kušnje potiskuju toliko jako da imamo osjećaj kao da smo izgubljeni, da više nema izlaza – baš tad sklopimo ruke i uperimo pogled ka našem Stvoritelju jer On nas jedini razumije, On nas jedini može izvući iz te situacije, samo Mu se trebamo prepustiti.

Naime, i sâm sam doživio jednu veliku nevolju jer nakon gubitka voljene osobe moj život nije imao smisao – nisam znao što mi je činiti, osjećao sam se tako izgubljeno da sam čak pomišljao na najgore jer sam imao osjećaj da sam višak na ovom ionako ružnom svijetu, svijetu interesa i brzog zaborava, gdje danas jesi, sutra nisi. Taj me je osjećaj pratio neko kratko vrijeme jer je baš tad moje srce zavapilo za iskrenom molitvom u kojoj sam pitao Gospodina što mi je činiti, jer ovako dalje više ne ide. Mislio sam da ću postati svećenik pa sam nesvjesno rekao ili svećenik ili daj, Bože, neki način da Te proslavim kroz svoja djela, ali samo da mi Ti budeš na prvom mjestu. Nedugo je potom Bog poslao znak, tj. odgovor na moje vapaje, i osjetio sam poziv za obraćenjem, za promjenom; poziv za obitelj, poziv na svetost, tj služenje Bogu kroz sakrament svete ženidbe, i moram priznati da tako živim već nekoliko godina i da se zbilja isplati živjeti na taj način, jer kad smo poslušni Bogu i Njegovim zapovjedima, blagoslovi se neprekidno slijevaju u srce, a osmijeh s lica ne skidaš ni u kojem trenutku jer znaš da živiš, tj. da nastojiš živjeti, po istini – to je nešto prekrasno.

Jer prije samog sam obraćenja živio kao i većina današnjih ljudi – suviše tjelesno, suviše svjetovno, i to se, ako ne postupaš ispravno, kad-tad odbije o glavu i padneš toliko duboko da duša čezne za boljim, a to te bolje čeka raširenih ruku i samo gleda kad ćeš Mu doći i priznati da si bez Njega ništa. To je nešto dragi Bog.

Živio sam život mladića koji je mislio da ima sve, a zapravo nije imao ništa, tj. ono što je imao nije znao dovoljno cijeniti, i tek kad je izgubio voljenu osobu, doživio je preokret i tad je počela čežnja za utjehom koju nam samo On može dati.

Jer dok se nisam obratio, radio sam svašta, bio i psovač, i puno griješio, bludno razmišljao, pa čak i doselivši se u novi grad s prvom curom i nevinost izgubio jer sam mislio da se to mora, da je to moderno i da ako to ne učinim, nisam in, ali eto, i to sam napravio, a ništa nisam s time dobio. Kao što sam tim činom sebe uprljao, tako sam to nesvjesno učinio i djevojci s kojom sam bio, sve dok nakon te veze nisam spoznao da to zapravo nije bilo iz ljubavi, nego iz požude koja se dandanas širi svijetom kao kuga i vlada među mladima i starima u trenutcima kada smo slabi na takve stvari.

Kad sam poslije prekida te kratke veze spoznao što sam učinio, i kad sam se obratio, tražio sam od te djevojke oprost jer nisam bio pravi prema njoj, nisam se ponašao onako kako svaka djevojka zaslužuje da se dečko prema njoj ponaša, jer djevojke, koje budete ovo čitale, znajte, dragocjene ste i princeze ste. Ali, ne samo djevojke, nego i žene, tj. cijeli je ženski rod toliko dragocjen i na nama je muškima da vas naučimo poštovati i cijeniti jer ipak posjedujete nešto što mi muški nemamo, a to je srce za dvoje, srce za ljubljenog, i srce za onog malog slatkog anđela koji raste u vama sve dok ne dođe trenutak kad će doći na ovaj svijet znajući u dubini duha da je voljen od majke.

Da, drage djevojke i žene, vi ste nešto posebno na ovom svijetu i zato se čuvajte jer vrijedite i jako ste dragocjene, i znajte da se svako dijete na ovom svijetu osjeća posebno kad može izgovoriti tu čarobnu i posebnu riječ mama, i zato se pripremajte već od sad za tu prekrasnu ulogu u svom životu, i čuvajte svoja tijela za onog posebnog s kojim ćete imati brak i obitelj, i živite za tu svetu službu da se tako Bogu svidite i izobilje će blagoslova biti u vašem svetom braku.

I ne dajte se jer se zbilja iz razgovora s mnogim djevojkama na kraju izvuče poanta da sve žele jedan lijepi brak i miran život sa svojim suprugom, i zato slijedite onu uzrečicu koja kaže: što posiješ, to i požanješ. Tako i vi, posijte blagoslov i on će vam kad-tad pokucati na vrata, i ako budete živjele po svome srcu, znat ćete ga prepoznati i znat ćete tko kuca na vrata vašeg velikog srca koje je, još jednom ponavljam, posebno.

A i vi dečki, što da vam kažem, nego da budete svoji: nemojte glumiti nešto što niste, budite svoji baš takavi kakvi jeste jer ćete baš tako privući svoju voljenu i ona će to znati prepoznati, i zato ne odustajte, jer je Bog uz sve vas i samo čeka kad ćete Mu se otvoriti, jer koliko Mu se otvorite, toliko ćete i primati.

A da biste sve to postigli, trebate činiti samo jedno, a to je dati srce Gospodinu i moliti, i sve će kad-tad doći na svoje. I zapamtite, nema predaje jer svi smo rođeni kao pobjednici, svi imamo razlog zašto smo baš danas tu, u ovom vremenu i ovakvi, a ponekad i nismo svjesni da ćemo svojim dobrim djelima i načinom života proslaviti Gospodina, jer ipak svi imamo srce koje samo trebamo hraniti lijepim stvarima i molitvom kako bi ono ponosno kucalo za Boga i bilo primjer drugima da se može.

I stoga, lijepi moji, kakav god bio vaš život, nastojte ga živjeti s osmijehom i živite danas jer sutra još ne postoji – ono je u stvaranju. Ne osvrćite se na ono što je bilo jer to ne možemo vratiti, živite danas, živite za dobro, živite za Boga, jer kad tako činite, onda znate da je On tu uz vas svakog trenutka. I ne odustajte, jer sve što si zamislite u životu, to možete i ostvariti, jer uz Njega vam je sve, baš sve, moguće.

Ako sam se ja mogao promijeniti, možete i vi, jer jedan mali osmijeh otvara vrata kod mnogih tmurnih srdaca kojih ima puno na ulicama, ali baš taj vaš osmjeh nekom može promijeniti dan, pa čak i uliti nadu, tako da se samo smijte i slavite Gospoda našeg jer je velik i čini čudesna djela kad Mu se predamo.

Zato ne odustaj, brate i sestro, jer Bog je uz tebe.