U utorak (11.12.) sam bio na klanjanju. Iako sam se dvoumio hoću li ići ili ne, na kraju sam otišao. Klanjanje, tj. prvo vjeronauk, predvodio je fratar iz Bosne i baš je bila riječ o čistoći i odnosima na relaciji muškarac i žena. Nakon cijele priče, razgovora, vjeronauka koji je bio zanimljiv i više puta humorističan, došlo je vrijeme za klanjanje i pjesmu.
Na samom klanjanju bilo je lijepo kao i uvijek, neka posebna atmosfera, ali ono što je prekrasno, dogodilo se poslije. Naime fratar je rekao kako će se sada svećenici moliti i blagosloviti jedni druge, a nakon toga i nas. Naravno svi su išli prema oltaru i svećenici su molili nad svakim tko je to htio. Ljudi su masovno išli, i nisam mogao vjerovati što sam doživio, puno mladih i starih je nakon blagoslova ostajali ležati na podu, rušiti se, plakati, doslovno pola crkve je bilo u “transu”, ali sve uz osjećaj nekakve mirnoće i svete pjesme, osobno tresao sam se kao šibica dok sam išao prema oltaru. Imao sam osjećaj kao da sad idem pred Boga i da ću se možda i ja srušiti i baš sam se uplašio.
Poslije toga sam doslovno drhtao i krenule su mi suze, ali sad znam da su to bile suze radosnice jer sam imao osjećaj da mi je jako žao za sve moje loše postupke i postao sam svjestan koliko sam grešan i slab, ali svjestan da je Bog tu, da su svi oko mene u nekom posebnom svijetu, ali sve to uz neki poseban osjećaj sreće, prelijep osjećaj, naježim se sada kad ovo pišem. Naravno, odmah poslije toga sam kleknuo i molio se, i molit ću se samo da se toga osjećaja sjetim svaki put kad mislim da se neću moći samokontrolirati, imati svoj karakter, i da ću se moliti da ovo sve još više osjetim i spoznam.
Ovo sam odmah rekao prijateljima i bratu, ali i roditeljima, jer sam iznenada dobio osjećaj spoznaje koji nisam mogao opisati, znao sam da ovo sad njima zvuči čudno jer dolazi od mene koji sam se rijetko svega pridržavao, ali iako sam osjetio samo mali djelić svega toga, smatram da se nešto prekrasno dogodilo i iskreno želim vama ali i sebi da se pridržavamo i suzdržimo od grijeha i svih napasati jer sam uvjeren da se vrijedi boriti i živjeti u sreći, i duševnom miru uz Isusa i njegovu ljubav. Danas se nakon svega toga osjećam jako dobro, sretan sam i jedva čekam da se ispovjedim jer za mene je ovo bio veliko iskustvo i pogled prema naprijed.