Mir i dobro, braćo i sestre.
Tko je ovaj čovjek?, pitao sam se jedno popodne, nedugo nakon preuzimanja smjene na porti u Starom studentskom domu u Osijeku. Prišao je s osmjehom i lijepo pozdravio. Poslije pozdrava nisam ga gotovo ništa razumio što mi je rekao, vidjelo se da se muči s izgovorom hrvatskog jezika. Nekako sam po njegovim gestama shvatio da želi zalijepiti plakat na oglasnoj ploči. Bio je to poziv upućen svim studenticama i studentima na ispovijed i Euharistiju.
“Hm, studoša na razmjeni zadužili da lijepi plakate”, pomislio sam.
Sutradan sam saznao da je to naš studentski dušobrižnik, Arkadiusz Krasicki, studentski kapelan od milja nazvan pater Arek, koji je došao iz Poljske. Od toga sam ga dana susretao sve češće, uvijek nasmijanog s ruksakom na leđima, često s gitarom, obično za vrijeme ručka, večere, na “liniji” studentskog centra gdje je jeo i razgovarao zajedno s našim mladima. Često bi u žurbi dolazio u dom s raznim brošurama, plakatima i upornim pozivima za okupljanjem. Dođite, dođite (studentskim danom) četvrtkom, na molitvu, susrete sa živim Isusom, ponavljao je pater Arek. Svakim novim tjednom okupljao se sve veći broj mladih. Lijepo je što postoji kapelan prijatelj i bilo je lijepo vidjeti s kolikim se žarom taj čovjek nesebično stavlja na raspolaganje svima. Najbitnije je što pater uistinu živi Evanđelje i svojim primjerom na tako jednostavan i nama pristupačan način svjedoči da je to moguće. Tragedija je čovjekova kada zaboravi da svoje dostojanstvo i svoje biće duguje Bogu. Sjeti se da je jedini razlog što postojiš to što te Bog voli.
Prije nego nastavite s čitanjem molim vas da napravite malu pauzu i kliknete na link:
te uz ovu prekrasnu pjesmu zahvalite Isusu, živom Bogu koji je među nama, zahvalite Duhu Svetom na svemu, jer je On neizmjerno važan, On je Put, Istina i Život!
Bog je dobrota sama i milosrđe, apsolutna ljubav, Bog je vjeran i onda kada ti to nisi. Svaki čovjek ima stalnu borbu sa zlom. Koliko sam samo godina potrošio ne živeći svjesno svoje kršćanstvo, što bi neki facebook korisnici napisali “onaj osjećaj” …
Teško je kada znaš što trebaš, ali ne ideš to činiti, često zbog svojih predrasuda, navika koje su negativne. Naučeni smo ići u crkvu, a pritom se uopće ne mijenjamo.
Ta moja osobna borba traje i danas, ali neću vam pisati o tome, jer povod za ovaj tekst je jedna životna priča u kojoj sam imao čast sudjelovati, i nisam je do nedavno nikome ispričao, a sada ću vama o tome svjedočiti.
Pokušat ću to napisati ukratko, jer kada sam razgovarao s bratićem o ovome rekao je: “Napiši, ali nemoj dugo, ne vole ljudi čitati kada je dugačko!”
Jednoga dana, moga bratića Hrvoja pozvao je prijatelj da mu pomogne dovesti drva za ogrjev iz obližnje šume, koja se zove “Jelaš”. Bratić je odlučio pomoći pa su u šumu išli nekoliko dana. Posljednjeg dana kada se vratio iz šume, pronašao je malog krpelja na sebi kojega je odstranio. Prošlo je od tada nekoliko dana, a moj se bratić žalio kako osjeća slabost, iscrpljenost, glavobolju i jednostavno kaže “nije mi dobro”. Moram priznati da smo mislili da je uzrok takvom njegovom stanju teški fizički napor koji je obavljao tih dana. Ali ipak se odlučio otići liječniku. Otišao je na Hitnu i dobio antibiotike. Budući da je danas pristup informacijama dostupniji nego ikada, tako je i on putem interneta malo “guglao” o krpeljima. Tek je tada vidio sve simptome, pomislio je da nije možda i njegovom stanju uzrok krpelj. Ta svoja saznanja o krpeljima prepričao je infektologu koji je odgovorio da takav zaraženi krpelj još nije zabilježen na tom šumskom području. Prolazili su dani, a njemu antibiotici nisu pomagali. Ponovno je tražio pomoć. Ovoga je puta otišao kod svoje liječnice opće medicine. Ona je savjetovala da popije propisanu terapiju do kraja. Kada je prošlo oko dva tjedna, propisani su lijekovi bili popijeni, a njemu je bivalo sve gore. Opet je otišao na hitnu u Vukovar, no ovoga je puta s njim išla teta koja je glavna sestra jednog odjela u toj bolnici. Poslali su ga u KBC Osijek. Nakon pregleda i dalje nije imao dijagnozu, pa su ga htjeli poslati kući, ali na kraju su odlučili da će ga ostaviti preko noći na promatranju. I to je bilo dobro, jer mu je svakim satom bivalo sve gore i gore. Idućeg dana ga njegova teta, medicinska sestra, zatiče u bolničkoj sobi gdje gori od temperature koja je iznosila preko 40*C. Bratić je klonuo, pričao nam je da tada nije mogao ni vidjeti. Borba s temperaturom potrajala je cijeli dan i daleko u noć. Te noći bilo je najgore, svi smo se molili.
Prije nego ću zaspati, nešto iza jedan sat u noći, šaljem svom facebook prijatelju pateru Areku ovu poruku:
“Hvaljen Isus i Marija! Poštovani, molim Vas spomenite i Vi mog bratića Hrvoja u molitvi, neka to bude zahvala Bogu za snagu i ozdravljenje koje će mu On dati. …”
Nakon drugog uzimanja uzorka lumbalne punkcije (uzimanje uzorka cerebro- spinalne tekućine (likvora) iz slabinskog dijela kralježnice i njeno testiranje na prisustnost bakterija i virusa) dobiveni rezultat bio je potvrda teškog virusnog meningitisa kojeg prenosi krpelj.
Kada molite, vjerujte, molite sabrano, da ponovim vjerujte! U biti, zahvaljujte kao da ste to već dobili, jer je Bog apsolutna Ljubav i Dobro, a kao takav zar On ne želi da vam to da? Nažalost, ljudi kada mole, osobito za nekog bolesnika, jako malo vjeruju. Izmole prekrasne i pobožne molitve, a onda se na kraju može čuti: “Eto kad bi dragi Bog dao da ozdravi”.
Zašto moliš ako ne vjeruješ?
“Neće svaki koji mi govori: ‘Gospodine, Gospodine!’ ući u Kraljevstvo nebesko, nego onaj koji vrši volju moga nebeskog Oca.” (Matej 7:22)
Dolazi doktor u vizitu treći dan i vidno iznenađen njegovim brzim oporavkom govori: “Hrvoje, dobro je!”, a on pomalo ljutito: “Pa doktore kako je to dobro? Pogledajte, nemam snage, mišići su mi atroforali da ne mogu ruku dignuti.” A doktor će mu: “Nismo se razumjeli!U kakvom si stanju bio, ovo sada je ravno čudu, jer si nas mogao napustiti. Iznenađujuće se dobro oporavljaš!” U bolnici se zadržao još 28 dana, kasnije je mjesecima išao na fizikalne terapije. Dok sam se svega prisjećao, sjetio sam se i jednog kratkog odgovora kojeg sam dobio 21.lipnja 2012. u 9:00 sati: “RIJEŠENO!”.
“Jer gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja među njima.” (Mt 18,15-20)