Odrasla sam u katoličkoj obitelji i vjera mi je oduvijek bila važna. U svom sam srcu od malena osjećala poziv da živim čistoću do braka. No odrastajući u ovome svijetu, mislila sam da je to nemoguće. Nisam znala niti jedan par koji je tako živio, a ni u mladićima koje sam poznavala nisam vidjela želju za čistoćom. Zbog toga sam polako gubila nadu da ću naći mladića koji će sa mnom čekati do braka.
Ipak, prije gotovo godinu i pol dana, prijateljica me pozvala da dođem na molitvu zajednice Svete Obitelji. Tada sam bila u vezi s jednim mladićem godinu i pol dana i nismo živjeli čistoću. Često sam osjećala grižnju savjesti zbog toga, no činilo mi se kao da nemam izlaza, baš kao da sam zarobljena u nečemu što ne želim. Taj mladić mi je odgovarao u svemu i vjerovala sam da ću se jednoga dana udati za njega. Jako smo se dobro slagali oko svega, osim oko predbračne čistoće i to je bio najčešći uzrok naših svađa.
No da se vratim na dan kada sam prvi puta došla na molitvu zajednice Svete Obitelji. Ondje mi je bilo prelijepo i govorilo se baš o čistoći prije braka i grijesima bluda. Vjerovala sam da nisam jedina koja je to trebala čuti, stoga sam odlučila doći i idući tjedan. Nestrpljivo sam očekivala četvrtak i cijelo sam to vrijeme molila Boga da, ako je to bilo za mene, da mi ponovno nešto kaže. I rekao je. Nisam ni slutila što sve Gospodin čini kako bismo Mu se predali.
Idući sam dan kroz suze radosnice sve ispričala svome mladiću, a on me gledao u čudu i ništa mu nije bilo jasno i nikako mu se nije sviđalo ono što sam govorila. Ubrzo smo i prekinuli zbog toga. Gospodin je znao da će do toga doći, i doista, bol koju sam osjetila nakon prekida s mladićem za kojeg sam vjerovala da je ljubav mog života nije bila ni upola velika koliko sam očekivala. Gospodin je ponio moju bol i pružio mi slobodu od grijeha. Nakon prekida ponovno sam došla na molitvu Zajednice i prikazala Gospodinu voljenu osobu. Osjetila sam da Njegovu ljubav ne moram zaslužiti, da ju imam uvijek i zauvijek. Taj je prekid bio kako bi se moj život očistio. U srcu sam čula riječi: „Ne boj se, nećeš nikada biti sama, Gospodin će uvijek biti uz tebe.“ Ne mogu niti opisati kako sam se tada osjećala. Suze nisu prestajale teći niz moje lice. Gospodin me ljubi i uvijek će me ljubiti i uvijek će biti uz mene! Neopisivo! Od toga dana, moj se život promijenio. Iz sveg sam srca slavila Boga svaki dan.
Ali tu nije kraj mog svjedočanstva. Nakon tri mjeseca Gospodin je učinio da se moj tada bivši mladić i ja ponovno sretnemo. On je bio jako ljut na mene, krivio me za naš prekid, vrijeđao me i nije me htio više ni pogledati. A ja sam njemu htjela pričati o našem Gospodinu. Pričala sam mu o svemu što mi se dogodilo iako me on odbijao slušati i rastali smo se u nemiru. No čini se da su ga moje riječi bile dotaknule jer mi se javio da bi ispitao sve što sam doživjela, ali s dozom neprijateljstva i podcjenjivanja. Nekako sam ga uspjela nagovoriti da dođe na klanjanje i na molitvu i Gospodin je polako počeo liječiti i njegovo srce. S vremenom se i kod njega javila radost zbog Gospodina i htio je da ponovno budemo zajedno i da živimo u čistoći. Gospodinu je sve moguće pa tako i vezu koja je bila u grijehu preobraziti u čistu vezu, dvije zalutale ovce vratiti u stado, duše zaprljane grijehom očistiti u svojoj krvi. Vjerujem da nas Gospodin blagoslivlja! Već je prošlo više od godinu dana otkada živimo u čistoći. Naša je veza sada puno drugačija. Imamo puno više poštovanja jedno prema drugomu, strpljenja, razumijevanja. Naučili smo slušati jedno drugo i odrekli smo se sebičnosti. Naša sreća je ogromna, a ljubav veća nego ikad.
M.