Želim svjedočiti, želim biti osoba koja nosi svjetiljku i obasjava put Gospodnji i njegove planove, najprije samoj sebi, a ako Bog želi i drugima.
Život mi je prekratak kada bi sva iskustva i sve što proživljavam krila i čuvala samo za sebe.
Uvijek želimo reći samo dobre stvari koje smo prošli, ali kada se radi o nekom zlu pretežno šutimo.
Moja priča ima naravno sretan kraj, a na ovo svjedočenje potaknuo me govor patera Areka kako trebamo blagoslivljati ljude oko sebe. Pa evo sada ću vam reći koliko je to imalo snažnog utjecaja na mene i prije nego sam znala za patera Areka i DUHOS. Jedna osoba –Bog- govori iste stvari i preko drugih osoba.
Naime, riječ je o ovome:
Za vrijeme srednje škole imala sam dečka par godina. No, ispostavilo se da me moj dečko mene vara. Saznala sam tko je ta djevojka. Mrzila sam je iz dna duše. Možete zamisliti koliko je to značiti mrziti, ako možete, bolje da niste zamislili.
Danima nisam znala što da radim s tom djevojkom, kako da je maknem sa puta svog da moj dečko bude samo moj. Tako mlada i naivna pristala sam na sve, pa sam čak htjela pristati i na najveća vračanja.
Jedna poznanica koja je išla sa mnom u razred bavila se vračanjem, magijom i koje kakvim budalastim stvarima. Upitala sam je što da radim sa svojim problemom, ona je rekla da ima rješenje.
Cijeli razgovor se odvijao nakon prvog sata nastave.
Poznanica mi je lijepo i detaljno opisala što sve moram nabaviti kako bi bacila uroke na tu djevojku, kao npr. Da moram imati pramen njezine kose.
Cijelo vrijeme sam razmišljala da je to jedino rješenje, da je to to. Pa što mi je uzeti pramen kose, ništa. Potući ću se „slučajno“ s njom i otkinuti joj malo kose.
Tokom ostali sati nastave bila sam čvrsta u svojoj odluci. I gle sad kamena koji me spotiče na tom mojem divnom planu. Zadnji sat nastave je bio vjeronauk.
Sestra je pričala koje kakve stvari o vjerovanju naravno, i kako se trebamo voljeti, pa čak i one koje mrzimo. Ljutilo me to što toliko dugo traje taj sat vjeronauka(zamisli 45min) a ostali sati su tako brzo prošli (koji su isto trajali svaki po 45min).
Završio sat vjeronauka, svi izašli iz učionice, a ja sve nešto hoću neću. Sestra je ostala i zapisivala neke stvari u dnevnik. Ja sam izašla iz učionice, ali se odmah vratila.
Upitala sam je koliko je pametno to moje rješenje za tu djevojku. Ispričala sam joj cijelu priču i bila spremna saslušati što ona ima za savjet. Ona se samo nasmijala i rekla : Blagoslivljaj je.
Na što sam se ja nasmijala i pomislila da se ona šali sa mnom. Kako da blagoslivljam osobu koju toliko mrzim. Ona je rekla : svaki put kada prođeš kraj nje, kada je vidiš, a i kada je ne vidiš, kada ti mislima hoda, izreci: ‘blagoslovljam te’. Bio mi je jako zanimljiv taj savjet, i možda nekako lakši nego od one poznanice, tj. Bar je lakši za započet. Za onaj savjet od poznanice bi se morala potući, a onda bi završila kod ravnatelja, pa izbacivanje iz škole, i tako dalje.
I tako, iz dana i dan kako sam je susretala, nisam je mogla pogledati ali sam u sebi uvijek izgovarala : blagoslivljam te.
Nakon par mjeseci, dobrih par mjeseci svakodnevnog blagoslivljanja, totalni preokret.
Ja tu djevojku imam želju zagrliti i reći da mi je draga.
I tako je i bilo, prišla sam joj i nasmiješila, zagrlila i rekla da mi je draga i da mi oprosti ako sam joj što loše napravila, i neka je Bog blagoslovi. Ona me je gledala izbezumljeno, a bome i dečko kojeg sam odmah nakon tog ostavila.
Hvala i slava Kristu koji mi je poslao časnu sestru kao svjetiljku da jasnije vidim put na Njegovom putu, a večeras dok ovo pišem hvala i slava Kristu što je poslao svoje svjetlo preko patera Areka da vama prenesem, da se stvari mržnje lako riješe najjednostavnijim i najefikasnijim načinom.
Blagoslivljajte.
Tea Pejić