Prije nekoliko sam se mjeseci dogovorio s kolegicom za zajedničko učenje. Na putu do dogovorenog mjesta vidio sam jedno dijete kako se muči sa stavljanjem palog lanca na bicikl. Razmišljao sam trebam li pomoći ili se držati dogovora točnog vremena s kolegicom. Ipak sam se ponio mišlju da je bližnji svaki onaj kojem je potrebna naša pomoć. Prišao sam dječaku i pitao ga treba li mu pomoć. On se razveselio i uz malo truda pomogao sam mu vratiti lanac nazad. Nakon što mu je bicikl bio osposobljen za vožnju, zahvalio se i otišao kući, a ja sam krenuo na dogovoreno mjesto. Istina, zakasnio sam i došao prljavih ruku, ali ispričao sam se, a svoje ruke oprao. Nisam nikada posumnjao u ispravnost svoga postupka.
Početkom tjedna prijatelj me zamolio da mu napravim jednu malu uslugu. Pristao sam te smo dogovorili vrijeme i mjesto susreta. Jučer sam biciklom krenuo prema tom mjestu, a na pola puta mi je pao lanac te se i zapetljao. Najprije sam bicikl pokušao sam osposobiti, ali nisam znao otpetljati lanac i postajalo je sve izglednije da se neću moći držati dogovora. U sebi sam se, onako sav nemoćan, prisjetio događaja koji sam gore opisao i zavapio prema Bogu. U tom mi je trenutku prišao jedan mladi gospodin i ponudio mi svoju pomoć. Dok je otpetljavao lanac, govorio je kako još u svome poslu nije imao ovakav slučaj. Naime, mladi je gospodin nekoć radio u jednom servisu bicikala što znači da ovakav kvar ne bih mogao sam popraviti. Nakon što mi je otpetljao i postavio lanac, zahvalio sam mu se i krenuo sam prema dogovorenom mjestu. Zahvaljujući pomoći mladog gospodina, stigao sam na vrijeme.
Htio bih posebno istaknuti da ova dva slučaja ne treba promatrati kroz prizmu nekakve “karme”, ili kroz onu narodnu: “Dobro se dobrim vraća.” Ne, ne mora se uopće “dobro dobrim vratiti”; nije Bog matematika da se plusevi i minusi poništavaju. Nisam ni pomišljao, dok sam djetetu pomagao namjestiti lanac, da će i meni jednom lanac pasti tako da ga neću moći vratiti, odnosno da će i meni biti potrebna pomoć. Ne znate kome pomažete i tko će vama pomoći, tj. preko koga će doći pomoć od dragoga Boga. Ne znam je li taj mladi gospodin katolik, ide li redovito na misu, mrsi li petkom i sl. Zato i ne smijemo suditi druge, ali svakako trebamo osuditi grijeh. Isto tako, nitko od nas nije nekakav super junak koji sve može sam, koji pomaže svima, a njemu samome pomoć nikada ne treba. Stoga i trebamo prihvatiti pomoć ako nam je potrebna, jer kako s jedne strane imamo mogućnosti pomoći nekome, tako smo s druge strane slabi i ranjivi.
B.M | duhos.com