Još u mojim mislima i srcu odzvanja „Nek pada… otvori Nebeske brane“. Kiša milosti i Sila duha Svetoga se stvarno spustila na sve prisutne. Vjerujem da je milost došla na svakoga tko je otvorio svoje srce. Bog uvijek kuca i želi biti s nama, ali mi nismo uvijek spremni otvoriti vrata.
Možda iz straha pred onim što će Bog naći unutra, pred neredom u našem životu, pred grijesima što muče naša srca, sramimo se onoga što jesmo i što smo učinili. Jasno nam je valjda svima da pred Bogom, čak i da hoćemo, ne možemo ništa sakriti i zato umjesto da se sami mučimo sa svojim grijesima i slabostima, pustimo Boga, pustimo Duha Svetoga da očisti taj nered u nama. On nam oprašta i daje nam snagu za dalje.
Moj Isuse, izlij Duha svoga u rijeku žive vode, otvori Nebeske brane i spusti na nas kišu milosti. Evo me, na Tvojim rukama. Volim Te, jer Ti si predivan Bog! Svaku riječ iz ovih pjesama pjevala sam iskreno, razmišljajući o onome što izgovaram, osim kada je krenula pjesma „Evo me“ (koju inače jako volim), u tom trenu opet su me obuzele suze, jer pjesma je rekla sve ono što sam tada osjećala; spustila sam glavu na klupu ispred sebe, sakrila suze i pokušala se pribrati da ipak Isusu zapjevam. Nakon pjesme opet mi se vratio osmjeh, znala sam da je On tu i da me čuje.
No, da se vratim malo na početak. Cijela misa bila mi je predivna, bila je drugačija od onoga na što sam navikla. Priznajem da mi ponekad misa zna proći, a ja kao da i nisam bila na njoj. E na ovoj misi sam bila itekako prisutna; i dušom i tijelom. Pažljivo sam slušala propovijed patera Areka i usput promišljala o njegovim riječima.
Ovaj susret sa Živim Isusom, obogatila su svjedočanstva mladih (studenata); govorili su nam o svojem obraćenju, posvjedočili su nam kako žive predbračnu čistoću i kako su shvatili da jedino u Bogu pronalaze smisao i puninu života. Istina je da ljudi , a pogotovo mladi, želeći uživati u životu i slobodi, često postaju robovi svojih užitaka i upadaju u okove grijehe. Jedina stvar koju možemo dati Bogu, jedino što On nema je naša sloboda i kada mu to damo, on će nam stostruko uzvratiti, bit ćemo ispunjeni i radosni.
Divno je sve što su nam mladi posvjedočili, hvala im na tome. Sveta misa, klanjanje, svjedočenja, puno suza, puno smijeha; sve u svemu, puno Božje milosti i blagoslova i prisutnost Duha Svetoga, obilježili su ovu večer koja će mi još dugo ostati u srcu. Sada imam dobar poticaj da i ja malo pospremim nered u svojem životu pa da mogu pustiti svog najboljeg Prijatelja da bude uvijek samnom.
Braćo i sestre, recite zajedno samnom:
„Ja ću otvoriti srce i reći da volim Te,
jer duši mojoj toliko si potreban.
Jedino želim u Tvojoj prisutnosti,
ostati zauvijek, jer Ti si predivan Bog.“
Martina Plavšić