I u teškoj situaciji traži Boga

Kad malo razmislim o svom životu u Osijeku i radosti koju doživljavam u susretu s Gospodinom i to na poseban način, na vjeronaucima utorkom, mogu samo u svojoj malenosti zahvaljivati Bogu za sve što mi daruje. Ipak, ono što me motivira za dalje na jedan čudesan način je, zapravo, ono zlo i loše što proživljavam. Ne želim se žaliti ni na koji način, nego samo pokazati kako, možda, drugačije gledati na stvari koje proživljavamo uvijek u svjetlu dobroga. Otkad živim u Osijeku i dolazim na vjeronauke, mogu reći kako su se sve najgore stvari, vijesti i scene koje su me zadesile, dogodile utorkom navečer. Kad tako nešto proživim, moja prva misao bude: Pa Bože, zašto opet utorak? Svaki put kao da ono dobro posijano što čujem i o čemu želim promisliti u svjetlu svog života u trenutku nestane, zaboravim na to i svoje misli zaokupiram tom lošom vijesti. Kao da zao duh samo “pokupi” to sve dobro i ubaci nekakve druge misli koje me odvlače od tog istinitog i korisnog. Iako me to u jednom trenutku obeshrabri jer naprosto neka tuga i strah okupiraju moje srce, sjetim se vrlo brzo kako je to samo znak da su nam ti vjeronauci i klanjanja, zaista, potrebni, svrhoviti i na očit način smetaju tom zlu. To me, dakle, motivira da nastavim dolaziti na kateheze, osluškivati i mijenjati svoj život. Također, znam i osjećam kako nas Gospodin nikada ne ostavlja same u svemu tome. On je taj koji pomaže tražiti dobro i istinito i svoje misli usmjeravati k tome. Traženje Njegove prisutnosti i u tim trenucima, zaista, je potrebno kako bismo mogli nastaviti živjeti u istini i ustrajati u dobrome, ne bojeći se ni udara zla. Zato hrabro, s pouzdanjem u Božje vodstvo, tražimo uvijek ono dobro u svakoj životnoj situaciji.