Ovo pismo je mladenka na vjenčanju čitala svom odabraniku.
Mnogi su mi govorili, a ja sam slušala, divila se i priželjkivala. I znala sam da ne postoji savršen čovjek, ali znala sam, također, i da postoji savršena osoba za svakoga od nas. Bog od našega začeća ima plan i izgrađuje savršeno biće za nas. To biće stvoreno je, predviđeno i osnaženo baš za mene, a ja sam izgrađena baš za njega.
Ali Bog želi da ti potpuno prihvatiš tog divnog stvora, želi da ga voliš i cijeniš, da živiš i umireš za njega. I zato ti pokaže put i kaže: „Idi!“. Ti kreneš s potpunim povjerenjem u Boga jer znaš da je to tvoja staza. A tada Bog stvori barikade, baci trnje na tvoj puteljak, spusti na tebe oluje i gromove i iscrpi iz tebe i posljednji trzaj snage, a nadu ti svede na minimum. Tako ti pomisliš da te Bog možda prevario ili da te odbacio, jer prvo ti kaže da je to tvoj put, a onda te ostavi da patiš, jadan i sam. I u trenutku kada pomisliš da više ne možeš, da si preslab i da tvoj život gubi smisao, On ti pokaže da ti nije dao križ teži od onoga koji možeš podnijeti, usmjeri ti pažnju na svoju snagu, na dobrotu i milosrđe i kaže ti: „Nikada te nisam napustio. Samo mi budi vjeran, uzdaj se u mene i zauvijek ću ostati s tobom“. Nakon toga dovede te do mjesta na kojem nikad nisi bio. To mjesto prije te je plašilo i izazivalo golen strah u tebi. A sada, sada tvoj strah gubi smisao. I Bog ti stavi dlan u drugu, tebi poznatu ruku. Ti poznaješ tu ruku, ali sada osjetiš njezinu nježnost i toplinu koju nikada prije nisi imao snage spoznati. Nejasne stvari sada postaju jasne i tajne prestaju biti tajne. Podigneš pogled sa vaših ruku i pogledaš prema licu. To lice i prije je bilo lijepo, to lice bio je tvoj prijatelj. A sada, sada je to lice obasjano milošću i blagoslovljeno Duhom Svetim. Gledaš u njega i znaš da pripada tebi. Znaš isto tako da ti je oduvijek i pripadalo, ali tada nisi bio spreman prihvatiti ga kao nešto tvoje. I onda Bog reče: „Ovo je osoba koju sam namijenio tebi. Znao sam da ju samo ti možeš voljeti čitavim svojim bićem, ali sam htio da ju izgubiš i shvatiš njezinu veličinu, da spoznaš neprocjenjivu vrijednost savršenstva osobe koja je rasla samo za tebe. Zato sam te rastavio od nje i dao ti težak križ, jer u muci se prijatelji poznaju. Sada si spreman prihvatiti ju i voljeti onako kako ona zaslužuje.“ U trenutku ti sve postaje jasno! Sada sve ima smisla! Svaki tvoj drhtaj u nemoći bio je preduvjet savršene ljubavi. Svatko mora proći svoju kalvariju da bi dočekao uskrsnuće, novi život, koji počinje u trenutku spoznaje za što si se borio. I tada vidiš da je sve bilo tu, pred tobom, ali ti nisi bio spreman prihvatiti to onako kako je Bog zamislio, pa ti je dao put spoznaje. Kada dosegnemo vrhunac pripravnosti, On nam daruje osobu koja je spremna biti uz nas u dobru i u zlu, u zdravlju i bolesti, u sreći i nesreći. Jer zajedništvo tebe i te osobe Bog je okrunio ljubavlju, prihvaćanjem i davanjem, davanjem sebe u svoj punini predanja. U sekundi spoznaš: „To je to! Savršenstvo, bezuvjetna ljubav, sreća, predanost, blagoslov“. I znaš da je to vrijedilo čekati. Ja jesam sve što i on jest, on je djelić moje slagalice koji je bio zagubljen i bez kojeg slagalica nije bila potpuna. Mi se jedno drugom darujemo i prihvaćamo baš onakvima kakvi jesmo. Nema pretvaranja i kamuflaže, nema laži i neiskrenosti. Sve karte su na stolu i znamo, osjećamo i vjerujemno da smo jedno. Čak i ljudi oko nas primjećuju da imamo isto duh, da skupa savršeno funkcioniramo i time daju još jedan pečat. Mi znamo, a i drugi osjećaju. A Bog, Bog se samo nasmješio.
Lidija