Svjedočanstvo o čistoći

Znate koja su mi najdraža svjedočanstva? Ona koja počinju s ”dolazim iz katoličke obitelji”. I ja sam takav slučaj. Da sam čitala ova svjedočanstva prije godinu dana ništa mi ne bi bilo jasno. Moje obraćenje dogodilo se prije nekoliko mjeseci. Naime, uvijek me mučilo pitanje predbračne čistoće, pogotovo kad sam stigla na faks. Kako živimo u vremenu gdje je spolni čin normalna stvar i ljudi to, nažalost, iskorištavaju, uvijek sam se pitala kako ću uspjeti pronaći dečka s kojim ću ostati u vezi, a da neću morati strepiti hoće li htjeti imati spolni odnos odmah nakon nekoliko dana upoznavanja ili nekoliko mjeseci. Gledajući ljude koje poznajem i ne poznajem i slušajući ih shvatila sam kako dosta njih stupa u spolni odnos čak i nakon nekoliko sati poznanstva (avantura za jednu noć) ili, ako su u vezi, već za koji tjedan. Ja sam uvijek nekako smatrala kako neću, možda, ni ja čekati do braka, takva su vremena, pričekat ću nekoliko mjeseci kad upoznam nekog dečka i, ako ću imati povjerenja i sigurnost u njega, pa zašto ne? I tako jednog dana javio mi se jedan dečko kojeg sam znala. Prespavala sam nekoliko puta kod njega. Nije bilo spolnog odnosa, iako sam shvatila kako je on htio. Svaki put kad bi prespavala kod njega zapravo je to za mene bila prava muka jer nisam mogla ni oka sklopiti. Bilo mi je nekako zlo i nikako nisam mogla zaspati. U to sam vrijeme molila 30dnevnu pobožnost sv. Josipu gdje se u jednom dijelu moli sv. Josipa da me čuva od grešnih prigoda. I sačuvao me. Taj dečko i ja se više nismo čuli, ali se i dan danas sretnemo i pozdravimo se. Iz nekog razloga bilo mi je jako žao i teško i dan danas mi jest. Žao mi je što je tako čudno završilo. Imala sam i prije neke veze i dečke koje su dosta dugo trajale, ali ova situacija mi je pala najteže do sada. Isto tako, taman u to vrijeme brat mi je uletio s knjigom „Prava ljubav“ koju je napisala Mary Beth Bonacci. Neka Bog blagoslovi tog dečka, mog brata i Mary koja je napisala ovu knjigu jer mi je sve ovo otvorilo oči. Nisu ni svjesni koliko sam im zahvalna. Upoznala sam Boga. Nevinost je jedan prekrasan Božji dar. Shvatila sam kako Bog ima nekog za mene, nekog tko će poštivati moju, a i svoju čistoću. Shvatila sam kako ne pristajem i ne zaslužujem ništa manje. Za mene je to jedan od najljepših darova. Još uvijek učim kako predati cijeli svoj život Gospodinu. Kako kod svakoga, tako i kod mene ima dana kad mi je teško i tada pomislim što mi je sve to trebalo, ali odmah se javi misao kako drukčije nikada nisam ni znala, niti znam niti ću znati živjeti bez Boga. Razlika od prije i sad je ta da sada ZNAM kako Bog, zaista, postoji. Predivno. I još jedna stvar. Isto sam shvatila kako ću svakog dana moliti za obraćenje ovog dečka. Zato molim svakog tko pročita ovo moje svjedočanstvo, ako ima vremena izmoliti za njega, njegovo obraćenje, jedan Oče naš, Zdravo Marijo i Slava Ocu. Smatram kako sam najviše zahvaljujući njemu upoznala Boga, kako Bog nije slučajno htio da upoznam njega i želim da i on osjeti tu radost i upozna Boga. I evo, na kraju i jedan citat iz Biblije: „Kažem vam, tako će na nebu biti veća radost zbog jednog obraćena grešnika nego li zbog devedeset i devet pravednika kojima ne treba obraćenja.“