Plava crta
Četvrtak, 29.10.2020.

Facebook Facebook

Share
Like

Prepuštanje Gospodinu

Razni su poticaji kojima nas Gospodin približava sebi, ali i kojima nas potiče da svjedočimo i drugima milosti koje nam daruje. Nisam neki prevelik ljubitelj slušanja glazbe, no u posljednje vrijeme jedna pjesma vrati se u moje misli, podsjeti na neke poteškoće, ali i pozove na molitvu. Vjerujem i prepoznajem da me i po njoj Gospodin pozvao oblikovati ovo svoje svjedočanstvo.

„Vrati mi vjere u vjeru i nadu u nadanje.“

Tijekom puta rasta s Gospodinom, posebice u srednjoj školi i nakon primanja sakramenta svete potvrde, rasla je i moja želja upoznavanja Boga. Došla sam na studij u Osijek u nadi upoznavanja Boga barem mrvicu više dolazeći na susrete za mlade i biti blizu Gospodinu u društvu ljudi koji to isto žele i za koje sam vjerovala da su tu svojom iskrenom željom. I jesu. Sve ono što mi je Gospodin uzvratio na tu moju malu želju teško je sabrati u nekoliko rečenica. Svaki dan novo je svjedočanstvo i prilika za promjenu i rast bliže Gospodinu. Zašto „vjere u vjeru“ i „nadu u nadanje“? Često sam (a naravno i dalje to činim) na svoju vjeru i nadu u teoriji gledala kako je dobra, ispravna, poznajem neke istine vjere ili imam određeno znanje i iskustvo s Bogom, ali u raznim životnim situacijama, moja vjera i nada nađu se kušnji i ta teorija tada ne koristi. Molim tada Boga da pomogne mojoj nevjeri i mojim slabostima, da zaista s vjerom mogu pristupiti i poteškoći i radosnoj situaciji s povjerenjem da Bog svaku tu situaciju uvijek vodi i da će ju u nekom trenutku izvesti na dobro.

„Vrati mi osmijeh u radost i ljubav u davanje“.

Dio sam medijskog tima ove zajednice. Vjerujem i znam da me Gospodin tu stavio svojom providnošću i da me kroz to učio i uči istinski služiti. Nije to uvijek jednostavno, ali ako tražimo Božju pomoć, on ju i daruje. Potrebno je i moliti za ljubav koju ćemo onda moći darovati drugome i svjedočiti Boga po onome što činimo. Radost i trud koju vidim u ljudima koji su oko mene, u našem i u drugim timova, u prijateljima koji su oko mene, u mladima koji iskreno traže Boga, i mene podiže i ohrabruje. Često znam razmišljati o tome kako je Bog toliko dobar da nam daje vidjeti sebe u ljudima oko nas, daje nam milost prepoznati kada netko zaista istinski radi nešto za bližnje, za Crkvu i Boga, koliki trud ulaže u sve što čini. Molimo da to još više uočavamo.

„Vrati mi snage u korak i mudrost u odluke“.

Jedan poseban dio studija vjerujem da se zauvijek utkao u moj život i podijelila bih to i s vama, posebno ako vas je nekad strah odgovornosti ili obaveza koje se stavljaju pred vas. Na 3. godina studija, ujedno i najopsežnijoj po gradivu, količini usmenih ispita i obaveza koje su uz to dolazile, ostao mi je također jedan predmet s prethodne godine koji mi je stvarao dodatni pritisak na ionako već tešku godinu koja je dolazila. Bilo me strah kako to sve mudro posložiti, učiti i na vrijeme riješiti. Uz to, cure su mi prepustile odgovornost za rad na društvenim mrežama i općenito svega što se ticalo našeg tima, fotografiranja, izvještavanja, najava i sl. Razmišljala sam kako iznijeti tu cijelu godinu, a da se ne raspadnem u svemu tome, pogotovo jer prvenstveno trebam brinuti za studij. Prepoznala sam opet da je Gospodin taj koji nas sve poziva na služenje i darivanje svega onoga što imamo, svih talenata koje je u nas usadio opet nazad u svoju Crkvu. Molila sam i snagu i mudrost od Gospodina prepuštajući da on to vodi onako kako je zamislio. Jednostavno je to sad meni napisati, vjerujem i vama pročitati, ali to je naša svakodnevna borba. Stavljati sve što imamo pred Gospodina i njemu povjeravati da on to skupa s nama nosi. Danas, kada svojim ljudskim očima razmišljam o tom vremenu, pitam se kako se to sve ipak posložilo, kako mi toliki ispiti nisu bili problem itd., kako je sve dobro završilo, ali Bog je bio taj koji je iznova darovao snagu i druge potrebne milosti, kako me učio ljubiti one s kojima surađujem i studiram, kako se mijenjati i prihvaćati svoje ograničenosti.

Ono malo što možemo uzvratiti Bogu na sve što nam čini je darovati se drugome, služiti, opet to isto što imamo darovati i drugome kako bi više upoznao Božju ljubav i dobrotu. I malu želju Bog će umnožiti i iz nje učiniti nešto veliko za svoju Crkvu, samo mu to trebamo to dopustiti i onda hrabro ići s njime. “Prepusti Gospodinu putove svoje, u njega se uzdaj i on će sve voditi.” Mi smo Crkva i odgovorni smo za nju.

A. Buzgo

Putem aplikacije ili našeg portala, podijeli svoje svjedočanstvo, pošalji molitvene nakane ili se javi u neki od timova.
Imaš pitanje, javi se.

Četvrtak, 29.10.2020.
Facebook Facebook
Share
Like

Povezani članci

Plava crta
4
stu
2020

Otvorene prijave za Duhos Brucošijadu

3. po redu Duhos Brucošijada je pred nama. Geslo koje će nas voditi riječi su…

Plava crta
1
stu
2020

Tjedan Svetskog saveza mladih u Osijeku

Od 4. do 6. studenoga 2020. od 18:00 do 21:00 sati Savez mladih organizira konferenciju…

Plava crta
30
lis
2020

Upoznavanje đakona sa studentskim pastoralom

U utorak, 27. listopad 2010. godine u župnoj dvorani župe sv. Ćirila i Metoda u…

Plava crta
27
lis
2020

Studenti predstavili DUHOS aplikaciju na HKR-u

26.10.2020. u emisiji Budimo mladi na Hrvatskom katoličkom radiju (od 27 do 36 minute) naši…

Plava crta
DUHOVNOST OSJEČKIH STUDENATA
crta
Misija DUHOS-a je unošenje oduševljenja zdrave kršćanske duhovnosti na Sveučilište J.J. Strossmayera, promičiću vjeru i znanje kao dvije komplementarne dimezije, te duhovnost u svim aspektima suvremenog studentskog i svakodnevnog života.