Hvaljen Isus!
Moje ime je Kristina, imam 25 godina i odrasla sam u jednom malom mjestu u katoličkoj obitelji. Često smo brat, sestra i ja s našim roditeljima išli na nedjeljnu misu i iako smo to shvaćali kao obvezu, ja sam se od malih nogu u crkvi uvijek osjećala radosno i mirno. S vremenom je moja obitelj sve rjeđe odlazila na sv. Misu dok sam ja sve češće odlazila sama. Često sam se osjećala drugačijom od drugih, a i drugi su to često mislili o meni, budući da sam oduvijek bila vrlo sramežljiva i tiha. Imala sam samo jednu prijateljicu i zahvaljujući njoj osjećala sam se prihvaćenom, a ono što nam je bilo zajedničko, osim sramežljivosti, bila je vjera u Boga. Iako sam se često osjećala nesigurno i vrlo anksiozno zbog svoje sramežljivosti, utjehu sam uvijek pronalazila u Isusu.
No kada sam otišla studirati u jedan mali gradić sve se promijenilo. Za vrijeme studiranja upoznala sam puno dobrih prijatelja, no i dalje nisam uspjela pronaći osobe koje su htjele živjeti za Isusa. Također sam nakon nekog vremena upoznala jednog dečka te smo se vrlo brzo zbližili. Često je razgovarao sa mnom i ubrzo sam znala sve o njemu. On nije imao odnos s Bogom i nije mu to bilo bitno, ali uvijek je mene podržavao u tome. Nakon nekog vremena ušli smo u vezu i prvih godinu dana ja sam davala sve od sebe da mu pomognem da i on upozna Isusa i da odluči živjeti za Njega pa sam tako uspješno nagovorila njega i neke od svojih prijateljica da počnu sa mnom ići u crkvu i tako je to trajalo nekoliko mjeseci. Iako smo odlazili na sv. Misu, naša veza nije bila čista, sveta. On je davao sve od sebe da ne živimo predbračnu čistoću, a ja sam se trudila sve više o tome razgovarati s njim u nadi da će promijeniti svoje mišljenje. Nakon prvih godinu dana pali smo u grijeh bludnosti i od toga dana u naše živote došli su brojni problemi. U njegov život došle su brojne ovisnosti o igricama, travi i kockanju, dok se u moj život ponovno vratio nemir, anksioznost i napadaji panike. Nekoliko smo puta pokušavali hodati čisto, no nismo uspijevali, te smo nekoliko puta odlučili prekinuti vezu. Sve je to tako trajalo gotovo tri godine. Ja sam također počela vjerovati u laži da moja sreća nije bitna, da sam odgovorna za njegovu sreću, da me niti jedan pobožni dečko neće željeti i da me također ni Bog više ne želi. Nakon jednog dužeg prekida odlučila sam, i dalje vjerujući u iste laži, ući u drugu vezu u kojoj također nismo uspjeli održati čistoću. Ubrzo smo se prvi dečko i ja pomirili i ovoga smo puta bili u vezi na daljinu. Tada sam shvatila da mu ne mogu vjerovati i ubrzo smo prekinuli. Iako sam ja svo to vrijeme duboko u sebi znala da takve veze nisu Božja volja za mene, osjećala sam se povrijeđeno, ali znala sam da se jedino zbog grijeha koji smo zajedno činili u vezi osjećam snažno povezano s njim.
Jedne sam večeri sjedila na krevetu nakon napadaja panike i plačući zavapila Bogu: „Oče, ako me još uvijek želiš, pomozi mi, molim te!“ Ubrzo sam zaspala i ujutro sam se probudila kao druga osoba. Isus me je te noći u potpunosti oslobodio napadaja panike, nemira, strahova, požude i svih laži u koje sam tada vjerovala. Prisjećajući se svih tih godina shvatila sam da mi je Bog uvijek davao znakove i da mi je jasno pokazivao da sve to nije Njegova volja za mene. Puno puta mi je jasno odgovarao na moje molitve i činio mala čuda u mome životu, no kada bih sve to pisala, ova ionako već duga priča postala bi još duža. Nakon te noći odlučila sam pozvati Isusa u svoj život i odlučila sam čekati onog dečka kojeg je On za mene namijenio, znajući da će me ta osoba shvaćati i voditi bliže Isusu. Odlučila sam živjeti za Isusa i pozvati Ga u svaki dio svojeg života. Od tada je prošlo već godinu dana i svakodnevno vidim čuda koja On čini i u meni i u drugima oko mene i neopisivo sam Mu zahvalna što mi je dao novi život. Nadam se da će ovo svjedočanstvo svakoj osobi dati nadu i pokazati da nas Isus želi onakve kakvi jesmo i da nas baš takve voli. Ako ovo čitaš i znaš da u tvome životu postoji nemir i strah, nemoj vjerovati u laži koje ti govore da je to normalno i da tako mora biti, dovoljno je da samo iskreno zavapiš Ocu i On će ti pomoći bez obzira na grijeh i bez obzira na sram ili krivnju koju osjećaš.
Ne moramo živjeti ni u grijehu ni u lažima, pozvani smo živjeti u pobjedi i slobodi koju nam je On dao svojom smrću na križu.