Pozdrav, dragi čitatelju!
Imam 25 godina i iz Osijeka sam. Dosad nisam podijelila napisanu riječ o svojemu putu vjere, pa sam odlučila podijeliti svoje životno iskustvo s vama. Imala sam sve što sam mogla poželjeti, više-manje što se tiče materijalnog. No što se tiče duhovne strane, zalutala sam u potpuno drugom smjeru do te mjere da sam završila u ovisnosti koja mi se kasnije obila od glavu, ali na pozitivan način. Bila sam jako znatiželjno dijete i htjela sam znati što se događa oko mene, što je naravno bilo dobro jer sam brzo napredovala u školi. No tu je i bio jedan propust, nažalost, jer sam zaboravila da je ipak iznad svega bitan karakter i čvrsta vjera. U suštini sam oduvijek vjerovala u Boga i bila sretna kad bih išla s bakom na jutarnje mise i provodila vrijeme kod bake i djeda. Sve su to za mene ostale lijepe djetinje uspomene koje su mi i danas melem za dušu. Živjela sam u velikim idealima po kojima sam mjerila svijet i na taj način širila nezadovoljstvo, jer sam bježala od realnosti i suočavanja problema sa sobom i oko sebe. Sve me je to dovelo do ispraznog načina življenja i otuđenja od Boga. Bijeg i zatvaranje očiju pred problemom bila je najgora opcija koju sam mogla odabrati. Nisam imala doticaj s vjerom od svoje 12. godine sve do 23. i u tom periodu nastao je jedan jaz. Imala sam vezu u kojoj nije bio prisutan Bog, vrlo loše odnose unutar obitelji, isprazna prijateljstva, roditeljsko neslaganje, i sve me je to dovelo do ruba da sam se umorila od takvog načina življenja i odustala od svega što sam vukla sa sobom i nosila u sebi. Proces čišćenja je izuzetno težak i velik zahvat. Ne može se čovjek sam svojom silom očistiti, već prvenstveno Duhom Svetim. Amen.
Marica
Ukoliko želiš podijeliti svoje svjedočanstvo možeš to učiniti preko ovog obrasca. LINK