Volontiranje – Božji dar gdje nam se On sam u svoj svojoj punini otvara u drugom čovjeku. Mi smo ti koji trebamo odlučiti želimo li ga susresti u drugim ljudima. Kako si student u ispitnom roku često ispadne da je to razdoblje grozno i ništa gore ti se ne može dogoditi. Sami nemamo vremena susresti druge osobe i saslušati možda i njihove probleme. Upravo današnje volontiranje mi je skrenulo pogled s mene, mojih obveza, moje okupiranosti samom sobom i to mi je bio najljepši trenutak ovog dana. Bog mi je još jednom pokazao kako smo mi ljudi uz sve što imamo dosta nesretni, ne vidimo Božju puninu u svemu. Malo se čemu radujemo. Isus nam govori budite poput djece. Baš ta djeca su me večeras naučila da trebam Bogu više zahvaljivati i to na kakav način, kroz obične bombone i slatkiše koje smo donijeli. Ti isti bomboni su im puno značili. Bili su jako sretni, možda zbog tih slatkiša, ali vjerujem više zato što su bili svjesni da je netko došao radi njih, jer su osjetili kako su nekome važni. Uistinu sam vidjela da im je važno da ih netko primjećuje. Dobra su to djeca, neiskvarena. Jedna mi je curica ušla u srce odmah na prvi pogled. Mislim da me je zarazio njezin čisti nevini osmijeh. Mogu posvjedočiti za kraj da je ovo bio moj najljepši dio dana i da što god se loše dogodilo prije jest iščeznulo. Iz sveg srca potičem svakoga tko će ovo pročitati da pokuša u svakom čovjeku vidjeti onu beskrajnu ljubav, samoga našeg Gospodina, Isusa Krista.
Volonterka nakon posjeta Domu za odgoj djece i mladeži u Osijeku