Budući sam u srednjoj školi čula za ovu grupu mladih koja tijekom svojih studentskih dana ujedno ima vjeronauke za mlade, odlučila sam doći studirati u Osijek i ujedno nekako pokušati više upoznati Boga. Bilo je to tiha, a duboka čežnja koju nisam posve razumjela, ali koja je obilježila cijeli moj srednjoškolski period.
Nakon prvog vjeronauka, imala sam viška vremena i odlučila sam se pomoći u volonterskoj akciji podjele letaka. Nisam to planirala, ali osjetila sam poticaj i odlučila doći na sastanak koji je bio nužan. Osobno, kao povučenijem tipu osobe, to mi je predstavljalo veliki pritisak, ali vjerujem da je Gospodinov poticaj bio jači od mojih stavova. Ono što sam osjetila je dobrota tih ljudi koji su mi pomogli i ohrabrili me u počecima studija. Nastavila sam djelovati skupa s njima, jako puno toga naučila i shvatila kako se mnogi daruju na razne načine za Gospodina.
„Povukli su me za rukav“ (nekad je nekome i to potrebno) da se uključim u medijski tim i služim na takav način. Vidjela sam da se toliko toga događa u pozadini svakog susreta i da bi sve dobro funkcioniralo, a što često nisam primjećivala.
Shvatila sam da su moje prijašnje čežnje bile zapravo traganje za osobnijim iskustvom Boga i njegove blizine. I On mi je to i darovao i daruje, kroz riječi svećenika, molitve, susrete, razgovore, prijatelje, djelovanjem u timovima, zaista na razne, često jednostavne načine. A to te iskustvo ne može baš ostaviti na istom mjestu, tjera te da to svjedočiš drugome, kroz rad, pomoć, služenje drugome, da budeš primjer, tamo gdje jesi.
Potičem tebe koji ovo čitaš da iskreno tražiš Gospodina, da mu dopustiš da te vodi i da se trudiš one talente koje imaš i koristiti za dobro drugoga. Ako misliš da nešto sigurno ne možeš, vjeruj, s Gospodinom i njegovom ekipom, možeš.