Još kao dijete volio sam ići na Svetu Misu, to mi je uvijek bilo nešto posebno. Sjećam se trenutaka kada me još bivši župnik pozvao da služim kao ministrant, ali ja sam to odbio iz straha uz pomisao „Ne mogu nosit haljinu, a nisam ja ni taj koji bi trebao ministrirati”. Kako je vrijeme odmicalo, svojim odrastanjem počeo sam se udaljavati od crkve tražeći mjesto u društvu. Na završetku srednje škole upisao sam studij elektrotehnike u Osijeku. Poznavao sam jednog starijeg kolegu koji je sada svećenik. Uvijek mi je govorio da odem na susrete DUHOS-a jer su oni nešto prekrasno. Naravno kako mene to ništa nije privlačilo i tu sam ponudu odbio.
Na trećoj godini studija počeo sam češće ići na Svetu Misu, ali bez neke posebne privrženosti. Kako je vrijeme odmicalo, počeo sam osjećati poticaj da trebam nešto više ostvarit u svom životu. Odlučio sam poći na koncert duhovne glazbe, a kako sam skoro ostao bez prijevoza, ponudila mi se mogućnost da idem s ni više ni manje nego s DUHOS-om. Odlučio sam prihvatiti. Na tom putu upoznao sam neke ljude koji su pozivali na susrete. Mjesec dana nakon tog događaja odlučio sam poći na jedan susret. Moja se odlučnost dogodila jer me iznutra stalno nešto poticalo da krenem.
Dolaskom na susret u meni su se snažno urezale riječi, poticaji koje sam čuo tamo. Nakon nekog vremena, uz poziv jednog ministranta i svoj unutarnji poticaj, uspio sam prebroditi strah i krenuo služiti Gospodinu oko oltara. Služeći na Svetoj Misi, lagano sam pobjeđivao strahove urezane još u djetinjstvu vezane uz ministriranje. Kako sam i dalje osjećao poticaj da trebam nešto više ostvariti u životu, javila mi se pomisao oko svećeničkog poziva. Naravno, odlučno sam to odbio te sam se malo primiro razmišljajući kako me Gospodin ipak ne poziva u svećeništvo. No nakon nekog vremena ponovno mi se javila ista misao. Kako je vrijeme odmicalo bilo je sve teže borit se s tom mišlju te uz mnoga previranja i razgovora sa svećenicima, odlučio sam poći u Bogoslovno sjemenište te se trenutno nalazim u formaciji.
Vjerujem kako me Gospodin uz sve te male korake vodio život, doveo me u DUHOS zajednicu služiti Gospodinu na Svetoj misi u liturgijskom timu gdje sam sazrijevao u vjeri tražeći Gospodina da mi pokaže put kojim mi je ići. Pozivam vas da se odvažite, ako osjetite poticaj na služenje Gospodinu te da vjerujete da Gospodin sve izvodi na dobro (Usp Rim 8,28), zacjeljuje naše strahove i znajte jedno: Bog ne poziva osposobljene, nego pozvane osposobljava (Usp. Izl 3,11).