U IME OCA I SINA I DUHA SVETOGA. AMEN.
Iz 12, 2-3.4b-6
Evo, Bog je spasenje moje,
uzdam se, ne bojim se više,
jer je Gospodin snaga moja i pjesma,
on je moje spasenje.
I s radošću ćete crpsti vodu
iz izvorâ spasenja.
Hvalite Gospodina,
prizivajte ime njegovo!
Objavite narodima djela njegova,
razglašujte: Uzvišeno je ime njegovo!
Pjevajte Gospodinu, jer stvori divote,
neka je to znano po svoj zemlji!
Kličite i radujte se,
stanovnici Siona,
jer je velik među vama
Svetac Izraelov!
EVANĐELJE; Lk 1, 39-56
Tih dana usta Marija i pohiti u Gorje, u grad Judin. Uđe u Zaharijinu kuću i pozdravi Elizabetu. Čim Elizabeta začu Marijin pozdrav, zaigra joj čedo u utrobi. I napuni se Elizabeta Duha Svetoga i povika iz svega glasa: “Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje! Ta otkuda meni da mi dođe majka Gospodina mojega? Gledaj samo! Tek što mi do ušiju doprije glas pozdrava tvojega, zaigra mi od radosti čedo u utrobi. Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina!”
Tada Marija reče:
“Veliča duša moja Gospodina,
klikće duh moj u Bogu,
mome Spasitelju,
što pogleda na neznatnost službenice svoje:
odsad će me, evo, svi naraštaji
zvati blaženom.
Jer velika mi djela učini Svesilni,
sveto je ime njegovo!
Od koljena do koljena dobrota je njegova
nad onima što se njega boje.
Iskaza snagu mišice svoje,
rasprši oholice umišljene.
Silne zbaci s prijestolja,
a uzvisi neznatne.
Gladne napuni dobrima,
a bogate otpusti prazne.
Prihvati Izraela, slugu svoga,
kako obeća ocima našim:
spomenuti se dobrote svoje
prema Abrahamu i potomstvu njegovu
dovijeka.”
Marija osta s Elizabetom oko tri mjeseca, a onda se vrati kući.
MEDITACIJA
Susret dviju majki, dviju žena, susret Boga i čovjeka. Bio je to susret pun radosti, susret tolike sreće da je Marija povikala iz svega glasa: Veliča duša moja Gospodina. Takva radost doživljava se u susretu s Gospodinom. No, takvom susretu prethodi naše osobno dopuštenje Bogu da uđe u dubinu mog srca, da me Bog preobrazi u Krista, da preobrazi moje misli, riječi i djela. Kada sam u tom svijetlu, tada mogu prepoznati i druge i s drugima slaviti i hvaliti Boga. Tada želja da pomognem drugima, da ljubim druge tj. sva kršćanska bit, ne postaje dužnost niti neka obveza nego slobodno darivanje sebe drugima iz punine, iz dubine duše. U susretima s drugim ljudima možemo, poput ogledala, vidjeti svoj odraz. Možemo vidjeti objektivnu sliku sebe. Ako druge obogaćujem, ako se drugi uz mene osjećaju dobro, ugodno, sretno, ako druge ohrabrujem, ako ih razveseljavam onda djelujem onim vrijednostima i dobrotom koju je meni Bog dao. Ali da se mogu zaista susresti s drugima moram prijeći ljudske razlike, predrasude, kategorije, granice koje sužavaju moje horizonte i moje srce. Čovjek uskih horizonta bira samo sebi slične i zatvara se za druge, za različite. Ali čovjek širokih horizonta i široka srca, koji se može uživljavati u različite temperamente i naravi, može se suživjeti s većim brojem ljudi, više komunicirati, više davati i više primati.
(Usp. Pavin, S., Sloboda za ljubav, SKAC, 2002.)
MOLITVA
ISUSE BLAGA I PONIZNA SRCA
UČINI SRCE MOJE PO SRCU SVOME!
OČE NAŠ. ZDRAVO MARIJO. SLAVA OCU.