Molitva – razgovor, milost, radost. Često se puta naglašava ona „Mnogo može žarka molitva pravednikova.“ (Jakovljeva 5,16), a opet često se dogodi da Bog ne usliši naše molitve, ili barem ne na način na koji očekujemo. Može li Svemogući Bog ostati gluh na moju molitvu, ili je u pitanju nešto sasvim drugo?
Zašto moliti?
Kada se odlučimo moliti, važno je razlučiti motiv koji nas pokreće na molitvu. Molim li jer sam u potrebi, ili je molitva moja duhovna hrana? Moliti trebamo jer želimo održati neprestanu povezanost s nebeskim Ocem. S Njim započeti, ali i završiti dan. Razgovarati o radostima, žalostima, potrebama; moliti za pomoć pri donošenju odluka. Gospodin treba biti aktivno uključen u naš život, ali On se nikada neće nametati – već u ljubavi, strpljivo čeka da ga zazovemo.
Molitva – dijalog
Naučeni smo da je molitva „razgovor s Bogom“ – dakle, ona je uvijek dijalog. Ako molim Boga za nešto, od mene se očekuje da znam slušati. Duh Sveti uvijek govori kroz naše srce, ako je ono otvoreno njegovoj poruci. Grijeh i odbacivanje Božje volje u našem životu, mogu nas oglušiti za ono što nam Bog želi poručiti. Poziv na budnost u molitvi je uvijek aktualan, jer samo tako molitva može postati istinski dijalog.
Snaga molitve
Iskrena, iz srca upućena molitva, uvijek u sebi sadržava žar koji dodiruje Božje srce. Molitva je aktivan čin – u njoj sudjelujemo srcem, dušom, svom svojom osobom. Tek kada stavimo Boga u središte našega života, kada se molimo jer želimo da se On proslavi u našem životu, kada mu iz srca i duše govorimo i kada prvo želimo imati Njega u srcu i životu – naša će molitva biti vinuta u nebo pred Božje lice. A On, kao Milosrdni i Dobri Otac, već će znati kada i kako odgovoriti na nju.
„Prepusti Gospodinu putove svoje, u njega se uzdaj i on će sve voditi.“ (Ps 37,5)
Gabriela Jurković