U IME OCA I SINA I DUHA SVETOGA. AMEN.
Ps 23, 1-6
Gospodin je pastir moj:
ni u čem ja ne oskudijevam;
na poljanama zelenim
on mi daje odmora.
Na vrutke me tihane vodi
i krijepi dušu moju.
Stazama pravim on me upravlja
radi imena svojega.
Pa da mi je i dolinom smrti proći,
zla se ne bojim jer si ti sa mnom.
Tvoj štap i palica tvoja
utjeha su meni.
Trpezu preda mnom prostireš
na oči dušmanima mojim.
Uljem mi glavu mažeš,
čaša se moja prelijeva.
Dobrota i milost pratit će mene
sve dane života moga.
U Gospodnjem ću domu prebivati
kroz dane mnoge.
Evanđelje: Mt 22, 1-14
U ono vrijeme: Isus ponovno prozbori svećeničkim glavarima i starješinama naroda u prispodobama: »Kraljevstvo je nebesko kao kad neki kralj pripravi svadbu sinu svomu. Posla sluge da pozovu uzvanike na svadbu. No oni ne htjedoše doći. Opet posla druge sluge govoreći: ‘Recite uzvanicima: Evo, objed sam ugotovio. Junci su moji i tovljenici poklani i sve pripravljeno. Dođite na svadbu!’ Ali oni ne mareći odoše – jedan na svoju njivu, drugi za svojom trgovinom. Ostali uhvate njegove sluge, zlostave ih i ubiju. Nato se kralj razgnjevi, posla svoju vojsku i pogubi one ubojice, a grad im spali. Tada kaže slugama: ‘Svadba je, evo, pripravljena, ali uzvanici ne bijahu dostojni. Pođite stoga na raskršća i koga god nađete, pozovite na svadbu!’ Sluge iziđoše na putove i sabraše sve koje nađoše – i zle i dobre. I svadbena se dvorana napuni gostiju.« Kad kralj uđe pogledati goste, spazi ondje čovjeka koji ne bijaše odjeven u svadbeno ruho. Kaže mu: ‘Prijatelju, kako si ovamo ušao bez svadbenoga ruha?’ A on zanijemi. Tada kralj reče poslužiteljima: ‘Svežite mu ruke i noge i bacite ga van u tamu, gdje će biti plač i škrgut zubi.’ Doista, mnogo je zvanih, malo izabranih.«
MEDITACIJA
Promatrajući ovu prispodobu, ne mogu ne zaključiti kako je Euharistija (svadbena gozba) dio zbilje Kraljevstva Nebeskoga (domaćin je Kralj), dana nama ljudima (poziva nas k zgotovljenom stolu, nas i dobre i zle) kako bismo otkrili njenu vrijednost i okorisitili se njenim plodovima. U Euharistiji blagujemo živoga Boga, zar onda to nije ostvarivanje Njegovog kraljevstva, najprije u nama samima, a onda po nama u ovome svijetu?
Umjesto završetka u nekom ugodnom ozračju, jedan vrlo neugodan prizor. Kralj ulazi kako bi pogledao goste. Ugleda čovjeka koji ne imaše svadbenog ruha. A Kralj, isti onaj Kralj, koji je dao pozvati na gozbu svakoga koji se našao na raskršću, doziva svoje sluge i naređuje im da neprikladno obučenog uzvanika izbace van u tamu. Po takvoj strogoj kazni Kralja, mora da je to svadbeno ruho bilo itekako značajno.
Odnosi li se, dakle, neprikladno ruho na svadbenoj gozbi iz prispodobe, na nedostojno primanje sv. Pričesti dok smo u smrtnom grijehu? Upravo u knjizi Otkrivenja, čiji su retci odraz žrtve i slavlja sv. Euharistije, čitamo: „Blago onima koji peru svoje haljine: imat će pravo na stablo života.“ (Otkr 22, 14). Kako ih prati, kako svoje ruho nutrine učiniti dostojim za primanje Boga? Dvije su stvari potrebne: OPRATI I UBIJELITI! Oba glagola, u ovom kontekstu, izražavaju istu namjeru- lišiti se nečistoće po sakramentu ispovjedi u ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Upravo je to potrebno za dostojno pristupanje sv. Pričesti. Ispovjed i odreknuće od grijeha.
Zaživimo ovdje i sada Kraljevstvo Nebesko, pristupajmo sakramentu ispovjedi kako bismo očišćeni od grijeha pristupali blagovanju Isusova tijela i krvi. Neka nam to blagovanje ne bude na sud i osudu, već neka nam po Božjoj dobroti i milosrdnoj ljubavi bude, tijelu i duši, zaštita i lijek, pomogne u borbama s neurednim težnjama i vlastitim slabostima. Neka nas svijesno primanje samoga Boga, učini bogolikima, blagovanje njegova tijela i krvi učini čistima, jer „Blago čistima srcem: oni će Boga gledati!“ (Mt 5, 8).
(izvor: www.dominikanke.org)
OČE NAŠ, ZDRAVO MARIJO, SLAVA OCU.