I tog utorka, na blagdan sv.Josipa, s radošću sam otišla na klanjanje koje o.Arek vodi već drugu akademsku godinu zaredom u crkvi sv.Ćirila i Metoda, u Osijeku, a prisustustvuje mu sve više i više studenata. Cijeli dan sam bila pod dojmom ustoličenja Pape Franje, koji je, u tome se mnogi slažu, izmoljen, i vodi Crkvu jednostavnošću i poniznošću nazaretskog Isusovog hranitelja.. Na stoliću, na ulazu u crkvu, vidjela sam dva stara „Veritasa“. Prepoznala sam naslovnice, ali se nisam mogla sjetiti koji su moji tekstovi u njima objavljeni.

Ja sam, naime, tijekom više od dvadeset godina pisala za taj katolički mjesečnik. Uzela sam prvi koji mi je dospio u ruke da prolistam i – ostala zatečena. Ispod svakog mog teksta bio je mojom rukom napisano, nalivperom, „S ljubavlju, MAŠA“, kako sam potpisivala primjerke koje sam slala na 25 adresa (između ostalim i Anti Gotovini, nakon što je sproveden u Haag), a te sam „Veritase“dobivala umjesto honorara. Sad su se  predamnom „ukazali“ oni koje sam prije više od šesnaest godina nekome, ne znano kome, svakako nikome tko stanuje u toj župi.  Susrela sa svojim tekstovima, sa svojim potpisom, da me podsjete da ćemo  sve što smo jednom u životu posijali, kad-tad brati – kao blagoslov, ili kao prokletstvo. Ti stari „Veritasi“ koje sam sad prelistavala, zorno su mi pokazali koliko je važno živjeti  životom ojačanim sakramentima ispovjedi i pričesti, s Božjim blagoslovom i radošću, čistoćom i zaštitom Duha Svetoga, kako bi se jednom, ne znano gdje i kako, susretali sa svojom prošlošću u zahvalnosti i radosti, bez trauma i neugodnosti.

Kad sam pročitala tekst „Ime u srcu“iznenadila sam se koliko je i danas aktualan, ali i koliko iz neposredne povijesti svoga naroda možemo naučiti kako se izvući iz krize: postojanom molitvom, postom i ljubavlju. Sretna sam što je rečenica sada pokojnog kardinala Kuharića  i danas, proročki potvrđena:“Molitva je snaga koja može promijeniti povijest“. Nismo li upravo toj istini svjedoci? Molitvom smo branili Istinu pred sudom UN-a i obranili  nevine hrvatske generale, molitvom smo izmolili Papu s kojim ćemo, ustrajni u molitvi, i postu  s ljubavlju mijenjati svijet. U svom razgovoru za HKR, ovih dana je nadbiskup zadarski mons.Želimir Puljić rekao da se ne boji ulaska Hrvatske u Europsku Uniju, jer naš narod i naša Crkva ima dostatno izvorne, čiste Božje snage, kojom možemo, i to su oba predhodna Papa rekla, i zato su podržavali naš ulazak u Europu, obogatiti Crkvu vrlo umorne u svim europskim  narodima. Mladi vjernici koji se danas okupljaju u našim crkvama, pogotovo oko mladih studentskih kapelana, pravo su „hrvatsko proljeće“ koje svoju vjeru, nauk Katoličke Crkve žive poetičnije, ljepše, radikalnije i radosnije nego mnoge, mnoge generacije. Zato mogu biti neugasivo i neodoljivo svjetlo svojim umornim, i grijesima opterećenim vršnjacima. Oni to mogu posvjedočiti i riječima i životom, jer su sami iskusili kako je lijepo, radosno, ispunjeno i nadahnuto raditi i živjeti s Isusovim Imenom u svom srcu i iskustvom kako je prelijepo znati i osjećati da je svako njihovo ime – zapisano u Isusovu srcu, s ljubavlju!

Ana Penić