Kada Isus preuzima iz Staroga zavjeta pastirski naslov za svoje poslanje, on mu dopunjuje i usavršuje smisao. Isus je poseban Pastir po posebnom prisnom odnosu s Ocem koji ga posla da nikoga od onih koje mu je dao ne izgubi (Iv 6, 39).
Iz punine ljubavi Oca i Sina, označenoj kao uzajamno poznavanje (Iv 10, 15), Isus poznaje svoje i oni koji su njegovi poznaju njega (Iv 10, 14). Zato ovce iz njegova stada čuju i slušaju njegov glas (Iv 10, 27), dok prelijeće brda, preskakuje brežuljke (Pj 2, 8). U toj glazbenoj dionici nema zborskoga višeglasja nego samo duet: glas za glas.
Duhovna rezonancija zvukova odvija se po unutarnjoj nužnosti: ne stiže glas ljubećega do ljubljenoga bića a da on već nije tražen u skrovitosti uzajamnoga poznavanja.
R.P.