Ovog proljeća ste, na jednom susretu sa studentima, govoreći o oproštajnom susretu s prvim đakovačkim nadbiskupom mons.Marinom Srakićem, rekli kako ste mu zahvalili na povjerenju, jer ste tijekom njegova upravljanja ovom crkvenom pokrajinom imenovani prvim studentskim katehetom u povijeti Crkve u Osijeku.
Zaplakala sam! Doživjela sam to vrlo emotivno, jer smo o tom sanjali u vrijeme kad je ideja o imenovanju studenstkog kateheta bila jednokao nevjerojatna kao da i mi, Osječani, pogotovo tada mladi vjernici, studenti, dobijemo dozvolu od Vlade SAD-a za let na Mjesec s njihovim astronautima.
Sjećam se, davne 1968. godine, kad su studentski nemiri tresli sveučilišta po zapadnoj Europi, u Jugolsaviji su studenti – vjernici bili bez ikakva glasa ne samo u komunističkom društvu, nego i u „svojoj Crkvi“. „Crkva u Hrvata“ tada nije znala što da radi sa studentima! „Studentski“ vjeroučitelji u Osijeku bili su tada, kapelan u „katedrali“ vlč. Ivan Šešo, te profesor matematike i fizike u kapucinskoj serafskoj školi o. Donat Kranjec (Slovenac). Oni su svojom svetošću, strpljivošću i željom da mladim vjernicima u turbulentnom, postkoncilskom, „razbucanom“ vremenu pomognu ići jasnim putem svetosti, ljepote i čistoće, s Biblijom i dnevnim novinama u jednoj ruci, a s krunicom u drugoj, nisu mogli zamisliti da će doći vrijeme u kojem će svećenik moći slobodno ući u zgradu bilo kojeg fakulteta, a kamoli da će tamo moći i govoriti! S druge strane „naša teta Elza“ upravo je te godine dobila nadahnuće Duha Svetoga za osnivanje Svjetovnog instituta „Obitelj Malih Marija“. Bila je to „jaka žena“, laikinja, koja je odgajala mlade za čist i ispunjen život bilo u duhovnom zvanju, bilo u braku. Imala je vizije i hrabrosti, za koje se nije ustručavala boriti. Pisala je đakovačkom biskupu Bauerlienu da svakako imenuje svećenika koji će se sav posvetiti radu sa studentima, jer „tu ima krasnih mladića i djevojaka i njima je potreban svećenik koji će biti samo s njima! Samo za njih! Nikada o tom nije prestala razmišljati i za to se zalagati.. U Osijeku su živjeli mnogi mladi svećenici, između ostalih i mladi o.Zvjezdan Linić, te kapelani osječke katedrale kojisu djelovali među studentima, ali – oni su imali i druga zaduženja. Studentska misa u 11.30 bila je „specijalna studenstska misa“ kad je u drugim gradovima još bila samo „misa za mlade“. Teta Elza se nije umorila, nije se obeshrabrila. Kao članica II.Biskupijske Sinode (krajem devedesetih) opet je neumorno ponavljala:“Studenti osječkog Sveučilišta moraju imati svećenika koji će s njima živjeti, biti mu na raspolaganju, i sav se posvetiti radu s njima!“
Bila sam sasvim slučajno na sv.misi u osječkoj katedrali, u rujnu 2006. kad su uz župnika Adama Bernadovića bila i dvojica mladih svećenika koji su govorili malo „čudnim“ hrvatskim naglaskom. Poslije mise vlč. Adam ih je predstavio: bila su to dvojica mladih Poljaka, jedan imenovan za kapelana u bolnici, drugi – za studentskog kapelana. Predstavio ih je imenima: Polaci, redovnici Kongregacije Duha Svetoga, Arek i Marek. Naravno, nisam im zapamtila lica, ali sam zapamtila imena, jer su me podsjećala na likove iz poljskog crtića: Lolek i Bolek. Svim sam srcem zahvalila Bogu na studenstkom kapelanu, i počela moliti za njega, jer sam se pitala kako će on „probiti zvučni zid“ na neki način „zacementirane“ osječke Crkve, kojoj je, još izranjenom svim ratnim tragedijama i godinama teških iskušenja, trebalo hrabrosti, i otvoriti se novim ljudima i novim izazovima.
Vi, pater Arek, ništa od ovoga niste znali.Kao mladi svećenik prihvatili ste svoju misiju u Osijeku, kao što biste primili bilo koje mjesto i bilo koju zemlju na svijetu, na koje bi Vas poslao Duh Sveti po Vašim poglavarima.
Bog Vas je poslao k nama s ljubavlju i povjerenjem. A Vi ste nam, zauzvrat, otkrili nešto sasvim novo: tjedno klanjanje pred Presvetim, i doslovce otkrili „nepozantog Boga“ – Duha Svetoga! Na neki samo Bogu poznat način nastavili ste djelo vlč.Šeše, o. Donata i Tete Elze. Kao vlč. Šešo otvoreni ste mladima i njihovim potrebama, od inetelektualne znatiželje do otkrivanja ljepote i zanosnosti duhovnog zvanja, kao o.Donat i Vi ste stranac, koji je ovaj grad i svoje studente prihvatio otvorena srca, i otvorenih ruku, pa kad to znači i otvoriti ih za ranjavanje i pribijanje na križ. Kao oni „Tetu Elzu“ – i Vi ste prihvatili žene kao drage suradnice. U novom vremenu i posve novim okolnostima – Vi ste strpljiv duhovnik kojemu se rado ide na ispovijed i duhovne razgovore, i posve ste jasan u oduševljenom propovijedanju nauka Crkve; kao svi mladi kapelani i recimo, fra Zvjezdan Linić (koji je došao u vrijeme kad su ova dvojica bila na novim dužnostima, daleko od Osijeka) koji su radili sa studentima – volite Crkvu i mlade koji Vam je povjerila! I vlč.Ivan Šešo, i o.Donat i fra Zvjezdan su nas hrabrili u komunizmu, vlč. Ivan Jurić i vlč. Marin Knežević u teška ratna, odnosno poratna vremana, a Vi danas – kad su ideološke bitke još teže, a duhovne opasnosti razornije, ohrabrujete svoje sadašnje i bivše studente. Nas su zvali „oni iz kamenog doba“, Vas i Vaše studente „katolibani“. Mi nismo odustajali, a ne odustajete ni Vi, ni Vaši mladi „Duhovci“danas! Na tome Vam čestitamo, i s ljubavlju pratimo svojim molitvama, te raspoloženjem da Vam budemo od bilo koje pomoći, jer ste Vi i studenti dar Gospin i Duha Svetoga ne samo našem Gradu, nego cijeloj Crkvi, a onda i nama Malim Marijama, koje Vas i studente jednostavno volimo, „volimo do boli“, kako je učila Majka Terezija!
Hvala Vam, pater Arek! Na početku nove akademske godine sve darove Duha Svetoga Vama, studentima i profesorima želimo i molimo za njih, a već sad dijelimo – ljubav, mir i radost!
Ana Penić, i Obitelj MM