IVANU XXIII
Korak je moj čvršći,
Koljena su mi krepča
I pločnik ko da to, čini mi se zan.
Čelo mi je rječito
Oko susret s okom traži
Susreti su mi već pozdravi
a pozdravi ponos: katolik sam,
Ivane, Slugo slugu Božjih,
Hvala Ti
Za Tvoje riječi i Tvoja djela;
pa onda, pamet mi je bistrija
Iza slova lako duh dosiže
Bila to slova sinajskog kamena
Ili ona iz besjede na gori.
Ivane, Učitelju hvala Ti;
Molitva mi je toplija
I pronalazi lako, što da moli.
(među ostalim i za tvoje zdravlje)
I zemlja biva nevelika i nebo nedaleko.
Ivane, sveti Oče, hvala Ti.
Juraj M.Marušić (svećenik splitske biskupije)
PAVLU ŠESTOM
dvjesta pedeset četvrtom Kristovu namjesniku
čiji je glas osvojio srca
svih preplavljenih glasovima
i željnih Glasa;
i tisućama otaca
sakupljenih oko Bijelog Oca;
i stotinama tisuća svećenika, redovnika i redovnica
koji daju sav život
za Boga
i čovjeka;
i stotinama milijuna kršćana
koji i u naše vrijeme nalaze svoj put u Kristu;
i milijardama onih koji traže,
teže, lutaju, padaju, ustaju
i počinju iznova;
ukratko:
svima koji grade današnje vrijeme
i postavljaju temelje sutrašnjem.
Posvećujemo ovu knjigu
Priređivači
S osobitom radošću prepisujem ove dvije pjesme iz knjige „Pozdrav našem vremenu“, koju su, pred pola stoljeća, s Imprimaturom biskupskog delegata, 12. studenog 1963, izdala trojica mladih svećenika Đakovačke i Srijemske biskupije : Ivan Šešo, Ivan Ćavar i Mato Mihić. Ta je knjiga ubrzo postala hit među mladim vjernicima toga vremena, jer je bila iznimno aktualna i pravi putokaz svima koji su željeli svoju vjeru živjeti puninom. Mladi svećenicu su, naime, pismeno zamolili mnoge ugledne svećenike, intelektualce da odgovore na njihova vrlo aktualna pitanja sa svih područja života iznimno dramatičnog vremena. S jedne strane –u Crkvi je upravo završio Koncil koji je donio mnoge promjene i trebalo ih je oživjeti (misa na hrvatskom jeziku, oltar okrenut prema narodu, prijevodi liturgijskih tekstova na hrvatski) u gotovo „u hodu“, „Glas Koncila“ doživljava svoje proljeće. S druge strane, svijet je, zbog Kubanske krize pred kataklizmom atomskog rata, a Katolička Crkva u komunističkim zemljama prognana je iz javnog života. Mladi, ambiciozni svećenici, svjesni važnosti vremena koje im je Providnost podarila, izdaju knjigu razgovora s najuglednijim svećenicima – intelektualcima, pjesnicima, bibličarima, psiholozima koji u svojim pisanim prilozima donose neiscrpno bogatstvo kršćanske, katoličke misli koja ni danas ne gubi na aktualnosti. Među ostalima, tu je i Bonaventura Duda, koji svojim prilozima donosi bogatstvo ne samo svoga franjevštva, i teologije, nego i svoga pjesništva.
Na dan, 16.listopada, kad se sjećamo izvanrednog dana, iz godine 1978. kad nam je Duh Sveti podario „Papu iz daleke zemlje“, Karola Wojtylu, Ivana Pavla II, vrijedno je podsjetiti se s kolikom su ljubavlju i davne 1963.godine, prije pedeset godina, hrvatski katolički svećenici, prihvaćali „Rimskog biskupa“, papu Pavla VI odmah po izboru, i s kojom su nježnošću ispratili Ivana XXIII, koji će uskoro biti proglašen svetim.
Meni je dan izabranja Ivana Pavla II upisan u srce kao jedan od najljepših,i najznačajnijih, koje Amerikanci formuliraju kao: „Gdje ste bili kad je…..?“ Veoma sam sretna što će pape Ivan XXIII i Ivan Pavao II biti proglašeni svetima zajedno, na blagdan Božanskog Milosrđa 2014. Zaista, nama, vjernicima, Božansko Milosrđe jedina je nada. A usput….imamo mnogo mladih, svjesnih i odgovornih svećenika. Predlažem im projekt…zamolite svoje profesore, te teologe s raznih stranaa svijeta (prije 50 godina nije se moglo sanjati o Internetu) i napišite novu knjigu „Pozdrav našem vremenu“
Ana Penić