POBOŽNOST KRIŽNOGA PUTA
GOSPODINA NAŠEGA ISUSA KRISTA
U ime Oca i Sina i Duha Svetoga.
Amen.
Uvodna molitva
Gospodine Isuse, udijeli nam milost da te sućutnim srcem, zajedno s Majkom Marijom, pratimo na tvojem križnom putu, a u svojim molitvama i mislima da sobom povedemo i sve naše drage, osobito patnike i bolesnike, da osjete snagu Tvoje blizine po riječi Svetoga pisma: “Krist je trpio za vas i ostavio vam primjer da idete stopama njegovim… On u tijelu svom grijehe naše ponese na drvo da umrijevši grijesima pravednosti živimo” (usp. 1Pt 2, 21-25). Ohrabri nas i pomozi da i u ovim danima slijedimo tebe, koji si put, istina i život naš, sada i vazda, i po sve vijeke vjekova. Amen!
Smiluj se nama, Gospodine!
Smiluj se nama!
Stala plačuć tužna Mati,
gledala je kako pati
Sin joj na križ uzdignut.
Od žalosti Majko sveta,
rane Sina tvog propeta,
nek’ mi budu u srcu!
Prva postaja: Isus osuđen na smrt
– Klanjamo ti se, Kriste i blagoslivljamo tebe!
– Jer si svojim svetim križem svijet otkupio!
Iz Evanđelja po Mateju (Mt 27, 22-23.26)
Kaže im Pilat: «Što dakle da učinim s Isusom koji se zove Krist?» Oni će: Neka se razapne.» A on upita: «A što je zla učinio?» Vikahu još jače: «Neka se razapne!» Tada im pusti Barabu, a Isusa, izbičevana, preda da se razapne.
Gospodine Isuse, osuđeni pravedniče! Ljudsko je sudište, uvjereno u svoju nadmoć nad istinom i pravdom, lažju i nepravdom osudilo samoga Boga i nad njim opralo ruke! Ne obazirući se na prvu zapovijed: Ja sam Gospodin Bog tvoj, nemaj drugih Bogova uz mene! Osuđeni Isuse, oslobodi nas napasti da nasljedujemo Pilata i pomozi svima koji su izručeni na nemilost današnjim Pilatima. Da njihovo stradanje ne bude beznadno, pomozi im i smiluj se njima i svima nama, Gospodine!
Oče naš…
– Smiluj se nama, Gospodine!
– Smiluj se nama!
Dušom njenom razboljenom,
rastuženom, ražaljenom,
prolazio mač je ljut!
Od žalosti…
Druga postaja: Isus prima na se križ
– Klanjamo ti se, Kriste i blagoslivljamo tebe!
– Jer si svojim svetim križem svijet otkupio!
Iz Evanđelja po Mateju (Mt 27,27-31)
Onda vojnici upraviteljevi uvedoše Isusa u dvor upraviteljev i skupiše oko njega cijelu četu. Svukoše ga pa zaogrnuše skrletnim plaštem. Spletoše zatim vijenac od trnja i staviše mu na glavu, a tako i trsku u desnicu. Prigibajući pred njim koljena izrugivahu ga: «Zdravo, kralju židovski!» Onda pljujući po njemu, uzimahu trsku i udarahu da njome po glavi. Pošto ga izrugaše, svukoše mu plašt, obukoše mu njegove haljine pa ga odvedoše da ga razapnu.
Gospodine Isuse, križ navaljen na tvoja pleća zlo je i grijeh, nepravda i nasilje. I ja sam mu dodao svoj dio tereta. Svojih grijeha, svoje nevjere, svoje nemilosrdnosti. A svoj bi križ tako želio skinuti sa sebe i natovariti drugome. U obitelji, u školi, na poslu… ne znajući da se križ olakšava samo tako da se prihvati i križ svoga bližnjega! U kuće smo svoje postavili križ, objesili ga na lančić oko vrata, stavili u auto, da nam bude znak! Neka nam tvoj križ bude neprestanim znakom tvoje ljubavi i sredstvom spasenja, ponajviše onda kad smo i sami križem pritisnuti. Po svome svetome križu, smiluj nam se, Gospodine!
Oče naš…
– Smiluj se nama, Gospodine!
– Smiluj se nama!
O koliko ucviljena,
bješe ona uzvišena,
Majka Sina jedinog!
Od žalosti…
Treća postaja: Isus pada prvi put pod križem
– Klanjamo ti se, Kriste i blagoslivljamo tebe!
– Jer si svojim svetim križem svijet otkupio!
Iz Knjige proroka Izaije (Iz 53, 4-6)
A on je naše bolesti ponio, naše je boli na se uzeo, dok smo mi držali da ga Bog bije i ponižava. Za naše grijehe probodoše njega, za opačine naše njega satriješe. Na njega pade kazna – radi našeg mira, njegove nas rane iscijeliše. Poput ovaca mi smo lutali, svaki je svojim putom hodio. A Gospodin je svalio na nj bezakonje sviju nas.
Gospodine Isuse, koliko li se je mojih bližnjih pod teretom križa već dobrano savilo k zemlji. A ja gledam sebe i bavim se sobom… ili sam se pretvorio u promatrača, kojemu ni na pamet ne pada da se sagne i podigne, da pomogne i pruži oslonac! A tko će meni pomoći kad padnem, ako nisam spreman pomoći sada dok mogu, onome tko ne može? Isuse dobri, koji radi mene ideš križnim putem, pomozi mi da shvatim kako je svaka dobra riječ, svaka pomoć pružena potrebnome, zapravo tebi učinjena, jer ti reče: Što god učiniste jednom od ove moje najmanje braće, meni ste učinili! Da bismo to shvatili pomozi nam, i smiluj nam se, Gospodine!
Oče naš…
– Smiluj se nama, Gospodine!
– Smiluj se nama!
Bol bolova sve to ljući,
blaga Mati gledajući
muke slavnog Čeda svog!
Od žalosti…
Četvrta postaja: Isus susreće svoju svetu Majku
– Klanjamo ti se, Kriste i blagoslivljamo tebe!
– Jer si svojim svetim križem svijet otkupio!
Iz Evanđelja po Luki (Lk 2, 34-35.51)
Šimun reče Mariji, Majci njegovoj: «Ovaj je evo postavljen na propast i uzdignuće mnogima u Izraelu i za znak osporavan – a i tebi će samoj mač probosti dušu – da se razotkriju namisli mnogih srdaca». A Majka je njegova brižno čuvala sve ove uspomene u svom srcu.
Gospodine Isuse, očevici nam zapisaše da je uza te na križnom putu bila i Majka. Dok si ti u boli vapio, “Majko moja”, majka je bila tu! Biti majka u radosti, u ljubavi, u zajedništvu, ali biti majka i uz križ! Biti uvijek majka, uza svoje dijete! Kako biti majka, to nam je pokazala i primjerom dokazala tvoja Majka, Isuse! Zato si nam je i ostavio za majku! Tebe i nju molimo, na ovom križnom putu, za pomoć svim majkama: radosnim u roditeljstvu i zabrinutim za djecu svoju, majkama u čežnji za djecom koja ih ostaviše, majkama u starosti, majkama s molitvom na usnama i krunicom u rukama! Hvala ti, Spasitelju za tvoju i našu majku Mariju, ali i za naše majke koje nas neprestano potiču da se približimo tebi. I ne dopusti da majke svoje zaboravimo. Svima nama i posebno svim patničkim majkama, smiluj se, Gospodine!
Oče naš…
– Smiluj se nama, Gospodine!
– Smiluj se nama!
Koji čovjek ne bi plako,
Majku Božju videć tako,
u tjeskobi tolikoj!
Od žalosti…
Peta postaja: Šimun Cirenac pomaže Isusu nositi križ
– Klanjamo ti se, Kriste i blagoslivljamo tebe!
– Jer si svojim svetim križem svijet otkupio!
Iz Evanđelja po Mateju (Mt 27,32; 16,24)
Izlazeći nađu nekog čovjeka Cirenca, imenom Šimuna, i prisile ga da mu ponese križ. (…) Isus reče svojim učenicima: «Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neke ide za mnom».
Gospodine Isuse, Šimun iz Cirene bio je stranac među tolikim domaćima. I on, koji možda nije doživio nijedno tvoje čudo i dobročinstvo, koji možda nije niti čuo za tebe, siromašak kojega su vojnici mogli uhvatiti i narediti mu što hoće, bio je dostojan ponijeti drvo spasenja. A oni koji su te slušali, hranili se kruhom umnoženim i vidjeli silna djela i znakove, oni su maloprije vikali: raspni ga, raspni! Oni sad s gadljivim užitkom promatraju tvoju patnju. Još malo i Šimun će ostati a oni će nestati. Oslobodi nas, Gospodine naš raspeti, povodljivosti za onima koji buče da bi se okoristili, oslobodi nas i udijeli nam srce samilosno, srce Šimunovo, srce po srcu svome… I smiluj nam se, Gospodine!
Oče naš…
– Smiluj se nama, Gospodine!
– Smiluj se nama!
Tko protužit neće s Čistom,
kada vidi gdje za Kristom
razdire se srce njoj!
Od žalosti…
Šesta postaja: Veronika pruža Isusu rubac
– Klanjamo ti se, Kriste i blagoslivljamo tebe!
– Jer si svojim svetim križem svijet otkupio!
Iz Knjige Psalama (Ps 27,8-9)
Moje mi srce govori: Traži lice njegovo! Da, lice tvoje, Gospodine, ja tražim. Ne skrivaj lica svoga od mene. Ne odbij u gnjevu slugu svoga! Ti, Pomoći moja, nemoj me odbaciti! I ne ostavi me, Bože, spasitelju moj!
Gospodine Isuse, obrisati lice, otrti suze, zaviti ranu, obrisati znoj – kako je malo, a kako puno. U tim malim gestama ogleda se naša čovječnost, naša ljudskost, naša duša. Veronikina hrabrost da ti pristupi, jer si potreban, nemoćan, prebijen, pokazuje da je samilost jača od sile vojske i sudaca, da se u sućuti i izrazima ljubavi rađaju čudesa. Pokazavši sliku svoje dobre duše, dobra Veronika primila je za uzvrat sliku tvojega lica. Ta je slika i nama vazda pred očima, u svim patnicima, potrebnima, siromasima i bolesnima. Da na tu sliku nikad ne zaboravimo, da u ogledalu lica tvojega svoju dušu ogledamo, i da tebe u patnicima vazda prepoznajemo, pomozi nam i smiluj nam se, Gospodine!
Oče naš…
– Smiluj se nama, Gospodine!
– Smiluj se nama!
Zarad grijeha svoga puka
gleda njega usred muka,
i gdje bičem bijen bi!
Od žalosti…
Sedma postaja: Isus pada drugi put pod križem
– Klanjamo ti se, Kriste i blagoslivljamo tebe!
– Jer si svojim svetim križem svijet otkupio!
Iz Knjige proroka Izaije (Iz 53,2-3)
Ne bijaše na njem ljepote ni sjaja da bismo se u nj zagledali, ni ljupkosti da bi nam se svidio. Prezren bijaše, odbačen od ljudi, čovjek boli, vičan patnjama, od kog svatko lice otklanja, prezren bijaše, odvrgnut.
Gospodine Isuse, kakvi smo mi to ljudi? Kad netko pogriješi, padne, kad se o nas ogriješi, još ćemo nekako jedanput oprostiti, ali ako se ponovi onda prekidamo. Tako nam je lako otpisati čovjeka, prekrižiti ga, odreći ga se, prekinuti razgovor, uskratiti riječ pozdrava. Ti nam na svojem križnom putu ukazuješ na strpljivost: ponajprije na strpljivost Oca nebeskoga. Koliko smo puta Boga uvrijedili, zgriješili i mišlju i riječju i djelom i propustom, obećali da nećemo više pa onda opet… tako lako i odmah. Tvoj drugi pad pod križem opominje nas da ne sustanemo, poglavito u našim obiteljima, u odgoju djece i mladih, da ne sustanemo upućivati, podizati, popravljati, pomagati i poticati. Da u borbi života ne sustanemo, da sebe i druge ne otpišemo, molimo te, pomozi nam i smiluj nam se, Gospodine!
Oče naš…
– Smiluj se nama, Gospodine!
– Smiluj se nama!
Gleda svoga milog Sina,
ostavljenog sred gorčina,
gdje se s dušom odijeli!
Od žalosti…
Osma postaja: Isus tješi Jeruzalemske žene
– Klanjamo ti se, Kriste i blagoslivljamo tebe!
– Jer si svojim svetim križem svijet otkupio!
Iz Evanđelja po Luki (Lk 23, 28-31)
Isus se okrenu prema njima pa im reče: «Kćeri Jeruzalemske, ne plačite nada mnom, nego plačite nad sobom i nad djecom svojom. Jer evo idu dani kad će se govoriti: ‘Blago nerotkinjama, utrobama koje ne rodiše i prsima koje ne dojiše’. Tad će početi govoriti gorama: ‘Padnite na nas!’ i bregovima: ‘Pokrijte nas!’ Jer ako se tako postupa sa zelenim stablom, što li će biti sa suhim?
Gospodine Isuse, koliko puta, pa i u posve dobroj nakani, pogled svoj i misli svoje okrećemo prema drugima. A ipak, trebalo bi poći od sebe, otkriti vlastitu nevolju i u ogledalu života, u ogledalu strahota koje uzrokuje grijeh, pokajati se za vlastita zla i grijehe, zamoliti oproštenje i činiti pokoru. Evo i danas, na ovom križnom putu, poput Jeruzalemskih žena suosjećamo, Isuse s tobom, a ti nas opominješ: Ja sam pred vama da vas uputim na vas same, na grijehe vaše i na grijehe djece vaše, na potrebu obraćenja od zla i priklanjanja dobru! Isuse dobri, da tvoj poziv na pokoru i obraćenje ne prečujemo, nego da mu se odazovemo, pomozi nam i smiluj nam se, Gospodine!
Oče naš…
– Smiluj se nama, Gospodine!
– Smiluj se nama!
Vrelo milja, slatka Mati,
bol mi gorku osjećati
daj, da s tobom procvilim!
Od žalosti.
Deveta postaja: Isus pada treći put pod križem
– Klanjamo ti se, Kriste i blagoslivljamo tebe!
– Jer si svojim svetim križem svijet otkupio!
Iz Knjige proroka Izaije (Iz 53,7)
Zlostavljahu ga, a on puštaše, i nije otvorio usta svojih. K’o janje na klanje odvedoše ga, k’o ovca, nijema pred onima što je strigu, nije otvorio usta svojih.
Gospodine Isuse, tvoj treći pad pod teretom križa potiče nas da se podsjetimo na krepost ustrajnosti. Ti nisi odustao propovijedati kraljevstvo Božje, nisi odustao jasno i otvoreno biti na strani dobra, nisi odustao u trpljenju. Rekao si jednom: Nema veće ljubavi doli dati život za prijatelje svoje! Generacije naših pređa ustrajno su molile, u vjeri i pouzdanju, generacije su trpjele pod križem i jarmom svake vrste, a našoj je generaciji darovan milosni trenutak postignuća slobode. Samo, tim nije sve dovršeno! Dapače, i d
alje valja moliti, naviještati, zalagati se za pravu slobodu i mir, i dalje valja trpjeti. Kao i ti pod svojim križem, tolika naša braća i sestre, koji su sve dali za našu slobodu, ponovo padaju pod križem nepravde, što im je nanose oni koji su do jučer Boga u ljudima ubijali. Da nas ne zavedu laži tvojih neprijatelja, da ostanemo tebi vjerni i kad treba trpjeti, za to te molimo: Smiluj nam se, Gospodine!
Oče naš…
– Smiluj se nama, Gospodine!
– Smiluj se nama!
Neka ljubav srca moga
gori sveđ za Krista Boga,
da mu u svem omilim!
Od žalosti…
Deseta postaja: Isusa svlače
– Klanjamo ti se, Kriste i blagoslivljamo tebe!
– Jer si svojim svetim križem svijet otkupio!
Iz Evanđelja po Mateju (Mt 27, 33-36)
I dođoše na mjesto zvano Golgota, to jest Lubanjsko mjesto, dadoše mu piti vino sa žući pomiješano. I kad okusi ne htjede piti. A pošto ga razapeše, razdijeliše među se haljine njegove bacivši kocku. I sjedeći ondje, čuvahu ga.
Gospodine Isuse, kakvo li si poniženje doživio, kad su te svukli. Oni koji misle da mogu i samom Bogu skinuti dostojanstvo svojim prljavim rukama, svakodnevice svlače ljude, i muško i žensko, da ih izlože požudi i poniženju! Ogoliti čovjeka do kraja, ogoliti mu ponos i uništiti stid, znači onemogućiti mu da se kao čovjek daruje, znači uprljati ga i ukrasti mu dostojanstvo. Mrzitelj čovjeka od početka napastuje ga da sa sebe skine Božju sliku, a obuče se u požudu tijela i očiju, u oholosti srca. Toliki napasnici danas već od najranije dobi nude blato neurednosti i nemorala. Samo onaj tko je istinski ukorijenjen u Bogu, tko u sebi poštuje i njeguje sliku Božju, sa stidom će na Kalvariji spustiti oči k zemlji, jer je svako sramoćenje čovjeka prezir Boga. Da nas varavost svijeta ne zavede, i da nas tvoja ljubav vodi, pomozi nam i smiluj nam se, Gospodine!
Oče naš…
– Smiluj se nama, Gospodine!
– Smiluj se nama!
Rane drage, Majko sveta,
Spasa za me razapeta,
tisni usred srca mog!
Od žalosti…
Jedanaesta postaja: Isusa pribijaju na križ
– Klanjamo ti se, Kriste i blagoslivljamo tebe!
– Jer si svojim svetim križem svijet otkupio!
Iz Evanđelja po Mateju (Mt 27, 37-42)
I staviše mu ponad glave krivicu napisanu:»Ovo je Isus, Kralj židovski». Tada razapeše s njime dva razbojnika, jednoga zdesna, drugoga slijeva. A prolaznici su ga pogrđivali mašući glavama: «Ti koji razvaljuješ Hram i za tri dana sagradiš, spasi sam sebe! Ako si Sin Božji, siđi s križa!» Slično i glavari svećenički, s pismoznancima i starješinama, rugajući se, govorahu: «Druge je spasio, sebe ne može spasiti! Kralj je Izraelov! Neka siđe s križa pa ćemo povjerovati u nj».
Gospodine Isuse, probodoše ti ruke i noge, okovaše te čavlima za drvo. Gledajući te na raspelu, Matoš je uzdisao: “O, Hrvatsku mi moju razapeše”. Tebe su razapeli, misleći da više ne možeš ništa, a nisu jadni znali da snaga ljubavi nadvladava svaki okov, i da će se pokazati u slavi i u punini kad nadvlada najveće okove, same smrti! Razapinjani su mnogi Isuse s tobom. Papa Ivan Pavao II pozvao je da se sačuva spomen svih mučenika dvadesetog stoljeća, i proglasio je 233 blaženika iz vremena kad su u Španjolskoj komunisti ubili 30.000 svećenika, redovnika, redovnica i vjernika, članova Katoličke akcije! Svjedoci smo kako se ponovno vraćaju vremena bezboštva, a možda i progona. Da se nikad u srcima našim ne ugasi svjetlo vjere, pa i kad smo na križ pribijeni, tebe molimo, pomozi nam i smiluj nam se, Gospodine!
Oče naš…
– Smiluj se nama, Gospodine!
– Smiluj se nama!
Neka dođu i na mene
patnje za me podnesene
Sina tvoga ranjenog!
Od žalosti…
Dvanaesta postaja: Isus umire na križu
– Klanjamo ti se, Kriste i blagoslivljamo tebe!
– Jer si svojim svetim križem svijet otkupio!
Iz svetog Evanđelja po Mateju (Mt 27, 45-50.54)
Od šeste ure nasta tama po svoj zemlji – do ure devete. O devetoj uri povika Isus iza glasa: «Eli, Eli, lema sabahtani?» To će reći «Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?» A neki od nazočnih, čuvši to, govorahu: «Ovaj zove Iliju.» I odmah pritrča jedan od njih, uze spužvu, natopi je octom, natakne je na trsku i pruži mu piti. A ostali rekoše: «Pusti da vidimo hoće li doći Ilija da ga spasi». A Isus opet povika iza glasa i ispusti duh. A satnik i oni koji su s njim čuvali Isusa vidješe potres i što se zbiva, silno se prestrašiše i rekoše: «Uistinu, Sin Božji bijaše ovaj!»
Gospodine Isuse, smrt je, osjećamo to, najgore i najteže što se može dogoditi ne samo čovjeku, nego
i Bogu! Jer Bog ne želi smrt, uništenje, rastanak, nego želi život. Smrt je plod grijeha, posljedica zla, učinak krivo shvaćene i uništene slobode. A prava smrt je nedostatak ljubavi. Biti bez tebe. Ti, raspeti naš Gospodine, u smrti svojoj umireš našu smrt, da bismo mi, čak i u samoj smrti mogli biti s tobom, osjetiti tvoju blizinu i ljubav! Ti nas ne napuštaš! Kako je lako i kako je lijepo živjeti i umrijeti s tobom, Isuse! Za tvoju preveliku ljubav, za tvoju neizmjernu predanost i hrabrost da ostaneš s nama i kad te vrijeđamo, kad te razapinjemo i ubijamo, hvala ti Gospodine! Da tvoju ljubav nikad ne zaboravimo, da nas tvoj križ vazda sjeća na veličinu tvoje božanske ljubavi, pogledaj na nas s križa, zagrli nas srcem svojim, pomozi nam u času smrti naše, i smiluj nam se, Gospodine!
Oče naš…
– Smiluj se nama, Gospodine!
– Smiluj se nama!
Daj mi s tobom suze livat,
Raspetoga oplakivat,
dok na svijetu budem ja!
Od žalosti…
Trinaesta postaja: Isusa skidaju s križa
– Klanjamo ti se, Kriste i blagoslivljamo tebe!
– Jer si svojim svetim križem svijet otkupio!
Iz svetog Evanđelja po Mateju (Mt 27, 54-55)
A satnik i oni koji su s njime čuvali Isusa vidješe potres i što se zbiva, silno se prestrašiše i rekoše: «Uistinu, Sin Božji bijaše ovaj». A bijahu ondje i izdaleka promatrahu mnoge žene što su iz Galileje išle za Isusom poslužujući mu.
Gospodine Isuse, evo nas naizgled na kraju puta, gdje tvoje mrtvo tijelo počiva u naručju Majke. Lice joj je obliveno suzama ali ona u dnu duše zna da sve ovo što se zbilo, da ovo otajstvo nije bilo uzaludno. Ne može a da ne primijeti koliko je na tebi rana od trnove krune, od bičeva vojnika, od koplja i čavala. Tolike majke nisu imale prilike uzeti u naručje tijela svoje mrtve djece, ubijene po logorima, bačene u tko zna koje jame! Posljednji riječ oproštaja, u vjeri, glasi: do viđenja u vječnosti. Svima koji među nama oplakuju svoje mrtve, žrtve svakoga rata i nasilja, droge i ovisnosti, a posebno ucviljenim očevima i majkama, pomozi, umrli naš Isuse! Osnaži nas krepošću vjere da možemo s njima podijeliti bol, i smiluj nam se, Gospodine!
Oče naš…
– Smiluj se nama, Gospodine!
– Smiluj se nama!
U tvom društvu uz križ stati,
s tobom jade jadovati,
želja mi je jedina!
Od žalosti…
Četrnaesta postaja: Isusa polažu u grob
– Klanjamo ti se, Kriste i blagoslivljamo tebe!
– Jer si svojim svetim križem svijet otkupio!
Iz Evanđelja po Mateju (Mt 27, 59-61)
Josip uze tijelo, povi ga u čisto platno i položi u svoj novi grob koji bijaše isklesao u stijeni. Dokotrlja velik kamen na grobna vrata i otiđe. A bijahu ondje Marija Magdalena i druga Marija: sjedile su nasuprot grobu.
Gospodine Isuse, nakon što tvoje mrtvo tijelo polože u grob, svi će se razići. Majka s neizmjernom boli, prijatelji s tugom, a oni koji te osudiše s uvjerenjem da su te se konačno riješili, da im više nećeš smetati. Sad će mirno moći narediti televiziji i novinama što će pričati, jer su uklonili onoga tko im smeta! Jadnici! Proživjet će još koji dan, a onda? Ti Isuse, reče u prispodobi: Kad ti Gospodin pozove dušu preda se, što ćeš onda reći, na što se pozvati? “Bio sam gladan u i niste mi dali jesti, bio sam izbjeglica i istjerali ste me na ulicu! Bio sam penzioner i oteli ste mi koru kruha! Bio sam nezaposlen i bolestan i tražili ste od mene novac kojega nemam!” Uskrsnuće tvoje čekamo, Gospodine! Ne daj nam da se odmičemo daleko od tebe, jer znamo: samo onaj tko uza te ostane u najtežem trenutku, doživjet će slavu uskrsnuća! Da taj dan veselja s tobom dočekamo, ti nam pomozi, i smiluj nam se, Gospodine!
Oče naš.
– Smiluj se nama, Gospodine!
– Smiluj se nama!
Kada dođu smrtni časi,
Kriste, Bože, nek me spasi
Majke tvoje zagovor!
Kad mi zemlja tijelo primi,
dušu onda uzmi ti mi,
u nebeski blažen dvor!
Od žalosti…
ZAVRŠETAK:
Gospodine Isuse, s tobom smo prošli ovih četrnaest postaja tvojega križnog puta, ovih četrnaest koraka naše svakodnevice. Ti želiš da na križnom putu budemo trajno uza te! Molimo te: ostani i ti trajno s nama na svim križnim putovima našega osobnog, obiteljskog i narodnog života, i blagoslovi nas obiljem sjaja svojega uskrsnuća. Ti, koji s Bogom Ocem u jedinstvu Duha Svetoga živiš i kraljuješ, po sve vijeke vjekova.
Amen.
(Blagoslov križem:)
I blagoslov Boga svemogućega,
+ Oca i Sina i Duha Svetoga,
sišao na vas i ostao vazda s vama.
Amen.
Blagoslivljajmo Gospodina.
Bogu hvala.
Ante Mateljan