Aquarius? Što je to? Naravno, to je poznati mjuzikl, već pretočen u film, a u Hrvatskoj je prije nekoliko godina igran u jednom zagrebačkom kazalištu. Pjesma „Aquarius“ nezaobilazna je točka nastave engleskog jezika na svim stranama svijeta i „himna“ na međunarodnim seminarima profesora engleskog jezika. Svi je znaju pjevati! To je univerzalna baština svjetske pop rock-kulture. Tko je John Lennon? A tko ne zna! . U nedjelju, 8. prosinca bit će (mislim) 33. obljetnica njegove tragične smrti. Ubio ga je – obožavatelj!
Sjećam se…To je jedan od onih dana za koji se očekuje da se sjećate gdje ste bili kad je….
Ali – ja ga se sjećam zato što je to bio blagdan Bezrešnog začeća, meni neusporedivo ljepši, poetičniji i važniji dan. Voljela sam Beatlese i kršćanski sam razumjela hit „All you need is love!“, premda mi se mi se ljubav o kojoj su pjevali Beatlesi nikako nije uklapala ljubav koju je živjela Majka Terezija. I Majka Terezija i John Lennon su danas dio „kolektivnog pamćenja“ čovječanstva. Godina 1968. za neke teoretičare i povjesničare je „kultna“ i najvažniju u 20.stoljeću, jer je promijenila svjetonazor mladih ljudi, (Sjeverne Amerike i zapadne Europe, a onda se proširio po svem svijetu) koji su s prezirom odbacili sve kršćanske vrijednosti. Ipak, najradikalnije je odbačena prva zapovijed Dekaloga:“Ja sam Gospodin Bog Tvoj i nemaj drugih bogova osim mene!“ umjesto koje dolazi „Ja sam bog svoj i nemam drugih bogova osim sebe“. A ja – bog smijem si dopustiti bludničenje, opijanje i drogiranje do besvjesti. Jer – da bi se bludničilo bez mjere – potrebno je drogirati se i opijati bez mjere, kako bi se savjest utišala i ako je moguće posve zanijemila! Ovaj duh, tako su po američkim sveučilištima studentni vjerovali, uvodi nas u vrijeme vladavine „Aquariusa“, koji dolazi poslije dvije tisuće godina vladavine „Ribe“. Vladavina „Ribe“ je vrijeme kršćanstva i kršanskog viđenja čovjeka, a „Aquarius“ to radikalno odbacuje! Da bude jasnije, „Aquarius“ je vrijeme Svjetlonoše, Lucifera, koji je, samosvjestan „good guy“ i „cool“ i „mrak“. Slijedeći tu matricu shvaća se da je „pohlepa dobra“( „Greed is good“). Kroz mjuzikl „Aquarius“ naviješta se „Era Vodenjaka“ nakon „Ere Ribe“! „Vodenjak“ne može su-živjeti s „Ribom“već može zaživjeti tek – nakon nje! Znači –„Riba“, kršćanstvo mora nestati! Mistično sjedinjenje s Bogom, kako ga vide kršćanski sveci, uz cijenu pokore, posta i čista, djevičanskog života je predivno, ali i smiješno, jer pod utjecajem LSD, lako i brzo se doživi stanje „biti bog“. “Promjenom svijesti“ i „ljudskih prava“- kršćanstvo s „utjelovljenim Bogom“, Djevicom i Majkom, i uskrsnućem mrtvih, a pogotovo jasnim muškim ženskim identitetom čovjeka postaje – zapreka! Isus je prihvatljiv, ali bez uskrsnuća. „Jesus Christ Superstar“ je mjuzikl s prelijepim pjesmama, ali završava s Isusovom smrću! I tkogod se ovom „bajkovitom“ svjetonazoru suprotstavi je – „srednjovjekovan“, „“primitivan“, „opasan“, „fašist“ i treba ga najprije duhovno uništiti, a postoje i drugi načini: ekonomska ucjena, recimo! Za početak…
Te, 1968. u Osijeku se studentski život tek počeo formirati. Otvoren je studentski dom za studente koji su dolazili iz siromašnijih dijelova Slavonije, i iz Bosne i Hercegovine. Osječana je među studentima bilo malo, jer je većina svršenih gimnazijalaca odlazila u Zagreb, nešto manje u Beograd (koji je bliži i jeftiniji), a samo neki su studirali u Srajevu ili Novom Sadu.
Kapucinska crkva postala je ono što je danas „utorak u crkvi sv.Ćirila i Metoda“ – mjesto susreta mladih, mahom djevojaka (mladića je bilo tek nekoliko!)gdje se družilo, molilo, izmenjivale su se katoličke knjige, i – pohađale duhovne „lekcije“, „Teke“ koje je u „pjevaonici“ kapucinskog samostana držala „teta Elza“, žena posvećena odgajanju mladih djevojaka čistom i kreposnom životu i budućem zvanju – bilo supruge i majke, bilo redovnice u nekom samostanu..Bila je to „željezna lady“:zaposlena na vrlo odgovornom mjesti i svaki dan na misi. Zbog rada s tolikim djevojkama (a počela je okupljati i mladiće) većina osječkih svećenika su je napadali „da odvlači djevojke iz župa“ i čak su je tužili biksupu. To ju nije obeshrabrilo. Uporno je govorila o važnosti predbračne čistoće, o čistoći srca, o molitvi Blaženoj Djevici Mariji, pogotovo za svjetlo Božje – da shvati gdje je pozvana i kada shvati da je pozvana u brak – da moli za budućeg muža. Najviše je vodila osoben razgovore, ali je poklanjala i posuđivala knjige duhovnog sadržaja, kojih se ni u kojoj „normalnoj“ knjižari nije moglo naći.. O mogućnosti da djevojke studiraju teologiju – nije se moglo ni sanjati! U svom radu imala je duhovnu potporu samo svog duhovnika o. Donata, (Slovenca, tadašnjeg „patra Areka“) kapucina, profesora matematike i fizike na Serafskoj gimnaziji, i mladog, kozmopolitski svestranog vlč. Ivana Šeše, kapelana u katedrali.
Na Veliki četvrtak 1968. S djevojkama koje je okupljala, organizirala je kod kapucina klanjanje pred Presvetim nakon obreda Posljednje večere..Kasnije je pričala da je upravo tada dobila nadahnuće, koje se nije gasilo, da osnuje duhovnu zajednicu djevojaka koje će se posvetiti Bogu u djevičanstvu, po poslušnosti mjesnom biskupu, i zavjetom siromaštva, ali neće napuštati ni svoje studije, ni svoja buduća radna mjesta, niti će se odjećom razlikovati od drugih žena, kao što se Marija u Nazaretu nije razlikovala ni od koje djevojke ili žene – ni kao mlada djevojka, ni majka, ni kao mlada supruga, ili udovica…Marija, Isusova Majka od početka joj je bilo jasno – bit će trajno nadahnuće jednoj takvoj duhovnoj obiteljii! O toj ideji više nije mogla ne misliti!
Bila je nedjelja, 8. prosinac 1968., blagdan Bezgrešnog začeća. Dan je bio prekrasan, sunčan, – trava u osječkim parkovima bila je zelena i svježa kao da je proljeće, jutro je bilo mirno, prilično toplo za to doba godine, ozračje grada je bilo svečano, optimistično, radosno, u iščekivanju Božića, premda je Božić bio najobičniji radni dan, kad su očevi išli na posao, a učenici i studenti na nastavu.. Nigdje nije bilo adventskog šarenila i svjetlucanja koje danas zasljepljuje Osječane i osiromašuje svečani doček Sina Božjega u Djetetu, rođena od Djevice.
Poslije svečane sv. mise u 9 sati u kapucinskom samostanu, nas dvanaestak djevojaka okupilo se u sobi samostana pored crkve, i s tetom Elzom smo čekale o.Donata da nam. održi razmatranje o Blaženoj Djevici Mariji povodom tako lijepog Marijina blagdana. I zaista – ušao je – visok, uspravan, s fasciklom u jednoj ruci i velikom bombonjerom u drugoj. Izgledao je posve drugačije nego inače: lice mu je sjalo, oči su sjale, bio je vrlo uzbuđen. Sjeo je, i nakon kratke uvodne molitve, počeo je govoriti odlučno, uvjereno, oduševljeno…Čitao je svoj tekst, ali ga je zapravo više govorio napamet, onako, iz srca. Rekao je da je, dok je pripremao razmatranje, dobio posve jasno svjetlo i nadahnuće da Gospa želi –duhovnu obitelj žena koje će se posve posvetiti Bogu živeći u svijetu, ali po zavjetima, zapravo kao redovnice. Bila sam vrlo pribrana. Njegov govor me nije iznenadio, jer sam već dugo bila spremna da, čim diplomiram, postanem redovnica, premda još nisam bila sigurna-gdje..Pogledala sam ostale djevojke. Na licu im se vidjelo izneneđenje i zbunjenost.! Očito da ovo nitko nije očekivao! Ali, vidjevši kako je teta Elza gotovo bez daha, slušala razmatranje s osmijehom na licu i klimanjem glave potvrđivala svaku njegovu riječ, a s lica joj nije silazio osmijeh, zaključila sam da su se ona i o.Donat unaprijed dogovorili što će nam on reći za blagdan Bezgrešne! Teta Elza mi je kasnije rekla kako je ona s.Donatom o toj temi često razgovarala, ali je on i samu ideju odbijao. Trebalo je proći vremena da se shvati: to je zaista nadahnuće Duha Svetoga: njoj na Veliki četvrtak, i njemu na blagdan Bezgrešnog začeća BDM, godine Gospodnje 1968. Bog zaista želi ženski svjetovni institut , gdje će djevojke biti kao Gospa u Nazaretu – Male Marije!
Danas, s „kulturom smrti“ u kojoj se gotovo cijeli svijet utapa, shvaćamo koliko je to bilo providnosno! Male Marije u Osijeku, u Zagrebu i Splitu žele živjeti i radosno svjedočiti ljepotu i čistoću, radost i iskustvo djevičanske ljubavi koja se razlijeva u Ljubavi, i žele dotaći svako srce koje sretnu Isusovom ljubavlju i Marijinim majčinskim srcem.
Kad je, nakon klanjanja u utorak, ovog tjedna (3. prosinca 2013.) u crkvi sv-Ćirila i Metoda studentica Kristina pred svim prisutnima rekla da joj se jave svi oni koji žele častiti Prečisto Srce Marijino, te živjeti čisto, misliti čisto, razgovarati čisto i moliti za svjetlo Božje i buduće zvanje, te budućeg muža – bila sam dirnuta do suza! Ovo je duh i dah Duha Svetoga koji je nakon „kultne 1968“ u Osijeku među tako brojnim studentima ponovno pokrenuo Marijin duh i duhovnost. Sigurna sam da je to sad poslanje obnove kršćanstva i kršćanskih vrijednosti za cijeli svijet! A taj duh Duha Svetoga, kojemu Mala Marija kao Marija i sad podložna – je Duh Pobjednika zauvijek! I u tu pobjedu je uključena svaka nova genereacija studenata koji žele biti otvoreni Istini i Ljubavi, – ma gdje bili i kako god se zvali! Suobličeni Mariji, Majci Isusovoj svaku djevojku i mladića koji se odluče slijediti Njezin primjer života – grlimo i prihvaćamo s radošću i ljubavlju! A Aquarius? S Marijom ćemo pobijediti.
Ana Penić