„On je naime ovako govorio: Budite milosrdni da biste milosrđe postigli. Oprostite da bi se i vama oprostilo. Kako vi drugima činite tako će se i vama učiniti. Kako dajete tako će se i vama dati. Kako sudite, tako će se i vama suditi. Kako ste milosrdni tako ćete milosrđe iskusiti. Kako budete mjerili tako će se i vama mjeriti“
Iz Poslanice Korinćanima, svetoga Klementa Prvog, pape, Služba čitanja, Pepelnica
Korizma je, najzahtjevnije, ali i najljepše, najbogatije i najvažnije doba godine za svakoga kršćanina. Prilika je to da stanemo, predahnemo, smirimo se, utišamo misli, srce i duh, i damo šansu Duhu Svetom da progovori duši, usmjeri misao i rad za druge, omogućuje nam da „srca napunimo licima i imenima“, na što nas upućuje papa Franjo. U tom duhu danas jedna liječnica iz Osijeka putuje u Keniju, gdje će provesti svoj godišnji odmor, služeći onima kojima je liječnička pomoć najpotrebnija. Korizma je vrijeme buđenja prirode, i raskošna ljepota proljeća, i sve je to prelijep okvir za ozračje tišine i sabranosti misli i otvaranje duše iskustvu slobode i zahvalnosti svome Stvoritelju na svemu što nam je darovao.To je vrijeme kad s Ocem koji nas voli – možemo ljubavlju obdariti mnoge koje nam je povjerio.
Imala sam radost rasti u lijepom i pitomom gradu, uz predivne roditelje i rodbinu, drage prijatelje i svete svećenike koji su nam jasno govorili: tijekom Korizme nema radija i televizije, osim posebno vrijednih sadržaja, nema kina i kazališta, osim za iznimno vrijednih predstava, da se nečega odričemo i činimo neko dobra djela. Post o kruhu i vodi nisu zahtijevali, nemrs petkom se podrazumijevao, a neki nisu jeli meso ni: utorkom u čast sv.Anti, srijedom sv.Josipu i subotom Majci Božjoj. Iskreno, nitko nas nije nadgledao i kontrolirao kako živimo svoje „korizmene odluke“, a oni su svoje, pogotovo o postu i molitvi Križnog puta – životom potvrđivali. Biti mladi vjernik – uz njih je bio blagoslov! Slijedeći njihova uputstva – vidjeli smo kako imamo više vremena za sustavnije učenje, za molitvu i čitanje knjiga duhovnog sadržaja i Biblije! Naučili smo bdjeti nad svojim prohtjevima, svojom znatiželjom, i ne biti podložni „prijateljima“ koji će nas ucjenjivati s: „Pa ne možeš biti iznimka“, ili ismijavati naše odluke, koje su bile u suprotnosti s pravilom „Ali to svi rade!“ Pristali smo biti iznimke i „konzervativni“, ali i tako radosni i smireni da smo im postajali emotivno bliski u svakoj kriznoj situaciji, a takvih je bilo….
Svake mi korizme srce zajeca kad vidim kako se večernji izlasci mladića i djevojaka petkom i subotom ne smanjuju, kako se alkohol nemilice toči i ispija na javnim mjestima do ranih jutarnjih sati, kako unatoč svim peticama iz školskog vjeronauka Isus na vrata njihovih duša i duha – kuca uzalud. Duh svijeta je silovit, okrutan, agresivan, melje savjesti i živote, pa uopće ne čudi da je političarka koja zagovara kao put u blagostanje – legalizaciju marihuane, pogotovo među mladima, danas najpopularnija! Mnogi kršćanski roditelji, ali i katehete i župnici osjećaju se bespomoćnima!
Kako se ovom širokom i laganom putu u civilizaciju smrti i propasti, na što upozorava Isus, suprotstaviti?
Odgovor ne dolazi od starih i „mudrih“ kršćana, koji prstom, s visoka, opominju i prijete Sodom i Gomorom (u kojima, iskreno, već živimo), nego upravo od onih od kojih bismo to najmanje očekivali: od studenata, mladih koji su jednostavno – otvoreni Duhu. I s Njim – stvaraju čuda! „Razbucali su“ Osijek, a vidimo da spontano, šarmantno, ljupko, ali nezaustavljivo – osvajaju svijet.
To je čudo! O ovome će se pisati eseji, magisteriji, doktorati; sociolozi, psiholozi, teolozi i ostali stručnjaci pokušat će ovaj fenomen objasniti, pokušat će ga sabiti u stroge naučne parametre, a mi koji ih izbliza gledamo i pridružujemo im se, zadivljeno kažemo:“To je djelo Duha Svetoga! Duh Sveti je ponovno pokazao koliko je duhovit, maštovit, nepredvidiv i nepobjediv.“
Kad svakog utorka između 19 i 20h cijele rijeke mladića i djevojaka pješice i tramvajima dolaze do prostrane crkve sv.Ćirila i Metoda, u Osijeku, prvo pitanje je:“Što se tu događa? A događa se čudo zvano“DUHOS“, što je skraćenica od „duhovnost osječkih studenata“ – Duhos je čudo Duha Svetoga, o.Areka i njegovih mladih prijatelja, koje od dolaska u Osijek (2006.) okuplja na tjedno klanjanje pred Presvetim!
Svakog utorka u 20 sati u ovoj crkvi oko 700 studenata osječkog Sveučilišta dolazi na kateheze svoga kapelana, i klanjanje pred izloženim Presvetim koje on vodi klečeći, a i oni kleče i mole sat vremena. Ovi molitveni susreti mladića i djevojaka do sada su već urodili prekrasnim plodovima. Ovi studenti su počeli „modom“ posta: o kruhu i vodi, ili – bez ikakve hrane, tako da mnogi poste jedan dan u mjesecu i već sad je većina fakulteta u Osijeku „pokrivena“ studentskim postom tijekom cijelog mjeseca. Plodovi ovog molitvenog bdijenja i posta su i mnoge dobrotvorne „pod-udruge“, grupe i pothvati – od posjeta starijih i bolesnih, do djece bez roditeljske skrbi. Studenti drže besplatne instrukcije, provode mnoge humanitarne akcije čim čuju da je negdje potrebno, i
i četvrtkom se sastaju na molitvu kad mole i slave Boga – najmanje dva sata! Ovdje mladići i djevojke javno obećavaju hodanje u predbračnoj čistoći i o tome svjedoče svojim prijateljima i kolegama na fakultetima. Oni čitaju sv.Pismo, duhovnu literaturu, prihvaćaju katolički nauk o obitelji i braku, stvaraju nove obitelji, na poziv svećenika zaduženim za rad s mladima govore o svojim životnim iskustvim po raznim župama. Nekoliko mladića se već posvetilo Bogu u različitim duhovnim zajednicama. Ovi mladi ljudi su jednostavno – fantastični! Umjesto kasnonoćnih izlazaka druže se u ljepoti čistoće, dobrote, radosti, prijateljstva, suradnje, uronjeni u suvremeni svijet, koji im je, prostor evanđeoskog djelovanja na tragu poziva pape Franje, koji želi vidjeti radosne navjestitelje Radosne vijesti, zahvaćene Duhom Svetim i njegovim optimizmom. „Osijek je predivan grad, ovdje su dragi ljudi i odavde će svjetlo rasvijetliti i Hrvatsku i svijet“, nekidan je rekao jedan sveučilišni profesor, koji je u Osijek došao kao gost, ali se već osjeća domaćinom. „Osijek je grad koji ima najviše studenata u odnosu na broj stanovnika, i to je danas najveće bogatstvo grada“, nedavno je izjavio rektor osječkog sveučilišta, prof.dr.Željko Turkalj. Studenti, „DUHOSA“ i svi njihovi prijatelji, koji danas počinju korizmu postom i molitvom – dar su Duha Svetoga i poziv svima da im se pridruže: molitvom, razmatranjem, postom, odricanjima i dobrim djelima – nadahnutim duhom Božjim i njegovim milosrđem.
Ana Penić