I Tvoja majka, Isuse, ove noći, skrovito, samozatajno, nigdje se javno ne pojavivši, s Tobom prolazi Tvoju agoniju i moli za Tvoju i svoju ustrajnost… Nemir, strah, napetost, očaj, žalost do smrti prepoznaje kao đavolski vez i kida ga svojom ustrajnom molitvom i poniznim predanjem volji Božjoj. Moli za Tebe, moj Isuse… Moli da ustraješ, da poslušaš Božji glas, ma kako bio tih, i bez obzira koje posljedice bile i za Tebe i za nju… I anđeo Božji, koji joj je na početku, u sad i prostorno i vremenski dalekom Nazaretu sa simpatijama i blagonaklono rekao: „Ne boj se Marijo! Našla si milost kod Boga i Sin kojeg ćeš roditi bit će Sin Svevišnjega“ sad se sažalio nad njezinim vapajem i po njezinoj vjeri i Očevom pristanku – dolazi k Tebi u Getsemanskom vrtu i tješi te…. Vjekovi su čekali, eoni su čekali, svemirska prostranstva su čekala, Isuse, Tvoj odgovor na Božju šutnju dok si molio „Ako je moguće, neka me mimoiđe ova čaša.“ Molitva Tvoje majke, njezina postojanost u vjeri i odupiranje đavolskim napastima – izmolili su Tvoj jasan i siguran odgovor „Ali ne moja, nego Tvoja volja neka bude!“. Izmolila je i anđela koji Te nakon ovih riječi skršenog, ali još uvijek čovjeka slobodne volje koji pristaje na ispunjenje volje Božje, tješi! Tek kad si u punini svoje ljudske slobode, puninom svoga ljudskog dostojanstva i identiteta koji Te povezuje sa svakim čovjekom od prvog Adama i prve Eve do posljednjeg čovjeka koji će živjeti na Zemlji, prihvatio volju Božju i poklonio se svome Stvoritelju – nebo je zaplakalo od ganuća… Tvoja je majka na čas mogla odahnuti, jer je očima i spoznajom svoje duše vidjela kako Ti anđeo dolazi i tješi Te… Drama te noći nad Jeruzalemom, đavolske napasti kojeg si, po drugi put, pobijedio riječima upućenim Nebeskom Ocu: „Ali ne moja, nego Tvoja volja neka bude“ nagrađena je, kao i prvi put u pustinji, utjehom samog anđela. Sigurni smo, da ga je i prvi put, u pustinji, i sad, u Getsemanskom vrtu, izmolila Tvoja Majka. Ona ima iskustva s đavolskim napastima, i jedina nepogrešivo zna kako ih pobijediti; pristajući na volju Božju, pa i onda kad je to bolno do neizdrživosti. Njezino iskustvo je da prijanjanje uz volju Božju uvijek donosi mir, duboki mir, koji nitko i ništa izvana ne može ni ugroziti ni uništiti, pa i kad se i sav pakao sruči na tijelo, i pokuša slomiti dušu. I sad, kad su došli Juda, Tvoj učenik, i rulja bezimenih lica koji za malo novca i mrvicu sigurnosti dolaze s njim da Te posve nevinog uhvate i odvedu pred duhovnu i svjetovnu vlast, Ti si, Isuse, posve miran. Tvoj odgovor onima koji u mraku, strci i zbrci među ljudskim sjenama u Getsemanskom vrtu traže Isusa Nazarećanina jest: „Ja sam!“. Ti svojim odgovorom činiš da oni, kako nas izvješćuje apostol Ivan, „popadoše na zemlju!“. Nije li Tvoj glas, Isuse, u tom trenutku, glas Riječi Očeve „Ja jesam“ koji je objavljen Mojsiju u pustinji, nije li to Riječ Božja po kojoj je Duh Sveti stvarao svijet u spektru njegova bogatstva i ljepote? Nije li to, u isto vrijeme i iskra božanskog u Tebi – čovjeku, koji svojom slobodnom voljom, podloživši se Bogu, pokazuješ svu vrijednost i ljepotu ljudskog dostojanstva, kojom smo kao ljubljena djeca Božja, obdareni. Unatoč ruganjima, poniženjima, pljuvanju u lice, cinizmu i izrugivanju, mučenjima, i svojoj smrti, Ti, Isuse, pokazuješ ljepotu istinskog čovjekova dostojanstva i identiteta Božjeg djeteta. U susretima i srazu s Velikim svećenikom, Pilatom i Herodom, Ti si dostojanstven, i – duhovni pobjednik! Unatoč svim duhovnim i zemaljskim povlasticama za koje misle da ih uživaju, susrećući Tebe koji si „došao svjedočiti za Istinu“ i koji si i sam Istina, svi koji Te optužuju – drhte od straha, bijede i postaju svjesni da su – duhovno mrtvi.
„Kad nam Bog šalje križ, to je uvijek zato što nam nakon toga priprema neku veću radost!“, napisao je jedan hrvatski teolog. Strašnu dramu i smrt Sina na Kalvariji, Bog je ublažio vjerom svoje vjerne službenice, Tvoje Majke, Marije! Ona je jedina vjerovala da će Bog ispuniti svoja obećanja, da će sve okrenuti na veće dobro, da ćeš uskrsnuti, da smrt nevinoga njezina i Božjeg Sina, nije posljednja riječ stvaranja, nije poraz Božji, niti poraz cjelokupnog čovječanstva… Njegovo uskrsnuće bit će početak novoga svijeta, koji će se nastaviti u sretnoj vječnosti za sve one koji u Te, Boga, povjeruju i prihvate Tebe i Tvoje zapovijedi s ljubavlju. Zato Marije nema među ženama koje su išle na Tvoj grob… Jedino je Tvoja majka ojačana Duhom Svetim vjerovala da će Otac, koji je toliko puta pokazao koliko je ljubi, koliko ljubi cijelu njezinu obitelj i njezin narod – sve okrenuti na dobro! Vjerovala je da će Bog biti vjeran i ispuniti sve što je rečeno po prorocima, da će sve biti preobraženo i postati beskrajno i vječno dobro, da je smrt zauvijek pobijeđena Tvojim uskrsnućem, premda nije u punini shvaćala – kako će to biti!
Ove noći, Tvoja Crkva u mnogim krajevima svijeta proživljava agoniju opstanka i pred teškim je iskušenjima svakog dana. U srazu između Tebe, koji si Put, Istina i Život i zamki Zloga i zla na duhovnom području, koji i svakodnevni život čini nesigurnim – molimo i razmatramo s Tvojom Majkom Tvoju „oporuku“ s Posljednje večere i Tvoju agoniju u Getsemanskom vrtu. Molimo Te za milost da zajedno s Majkom ustrajemo u življenju Tvojih zapovijedi, u međusobnoj ljubavi i da tako iskusimo ono što si nam obećao „da će tek tada, kad Tvoja radost bude u nama, naša radost biti potpuna!“
Amen!
Ana Penić | duhos.com