Ganuto i s oduševljenjem sam u subotu, 7. lipnja, došla na Trg Ante Starčevića u Osijeku i promatrala svoje mlade prijatelje studente DUHOS-a. Gledala sam kako namještaju mikrofone, ugađaju svoje gitare i dogovaraju se kako će prilaziti prolaznicima na Trgu i pozivati ih na Duhovsko bdijenje, sad već tradicionalno, u crkvu sv. Ćirila i Metoda! Onda su se pomolili, i počelo je! Gitare, violina, prelijepe duhovne pjesme, koje se inače pjevaju tijekom klanjanja utorkom u uvijek punoj crkvi sv. Ćirila i Metoda, pozivaju na vjeru u živoga i danas prisutnog Isusa… Sjela sam za stol na terasi ispred hotela Central, naručila kavu, i – jednostavno uživala! Isplatilo se! Isplatilo se vjerovati i uporno ponavljati: „Napravimo u Osijeku na javnim mjestima slavlje Duha Svetoga i oživimo dan kada se iznenadnim šumom vjetra Duh Sveti objavio apostolima „u gornjoj sobi“ i „ozračio“ neopisivom radošću sav Jeruzalem u koloritu njegova naroda, običaja, odjeće, temperamenta i pjesme, igre i slavljenju Boga u beskrajnoj Njegovoj ljubavi! Darujmo Osijeku dah i duh Duha Svetoga!
Sveti Luka u Djelima apostolskim govori o događaju u rano jutro Pedesetnice kad je Petar progovorio o divnim Božjim djelima svima onima koji su se u zatekli u srcu Jeruzalema tako da su ga svi razumjeli kao da je govorio njihovim jezikom. I dogodila se „oluja Duha Svetoga“ tijekom toga dana. Sveti Luka bilježi: „I oni prigrliše riječ njegovu i krstiše se te im se u onaj dan pridruži oko tri tisuće ljudi.“ (Dj 2, 41) Da se u Osijeku, u kojem je svaki četvrti stanovnik student, u jednom danu krsti toliko ljudi, ili u Zagrebu, ili bilo gdje – i danas bila bi senzacija! Koliko je Jeruzalem imao stanovnika u to doba? Koliko je bilo stranaca? Čitajući Djela apostolska vidimo da se tu zatekla cijela lepeza naroda iz svih krajeva tadašanjeg poznatog svijeta, sa svim koloritom i bogatstvom temperamenta i običaja Mediterana… Eto, taj duh radosti, prpošnosti, „otkačenosti“, pjesme, igre i opuštenosti – željela sam vidjeti i osjetiti u svom gradu i uživati u tom Duhovskom ozračju! I o tom sam govorila mnogima, i dugo godina, točnije od 2009. „Ništa ne košta, svaka župa ima svoj zbor mladih, samo neka se dogovore – nakon večernje svete Mise na Duhove neka izađu zborovi mladih, sjednu pred kafiće, na prelijepu osječku Promenadu uz Dravu, na trgove i onako, uz šalicu kave na stolu, ili na klupi uz Dravu, počnu pjevati prelijepe karizmatske pjesme, od kojih su mnoge već „društveno, opće bogatstvo“. Duhovi su baština Crkve: i Katoličke, i Pravoslavne, i protestantskih zajednica (dapače, mnoge pjesme koje se pjevaju u Katoličkoj Crkvi – izvorno su protestantske.) Duhovi su uvijek ljeti kad je dan dug, kad je toplo i lako je napraviti nešto prelijepo za grad i građane u kojem će se svatko, ma koliko bio „agnostik“ ugodno i lijepo osjećati kad vidi mlade, lijepe i raspjevane Osječane koji im pjevaju na nedjeljnu večer. Naravno, bilo bi prelijepo da zajedno pjevaju i mladi protestanti i mladi pravoslavci, pa kao što zajedno sjede u školskim i studentskim klupama, kao što zajedno sjede u kinu i kazalištu, ili u Gradskom vrtu i navijaju za „Osijek“ zašto ne bi zajedno slavili i istoga Boga u svom gradu? Taj san sanjan evo, već pet godina!
A počelo je jednim snom! Jedno jutro, krajem svibnja 2009., probudila sam se sjećanjem na san: vidim patera Areka kako sa studentima sjedi pred nekim kafićem u ulici u centru grada. On svira gitaru, a mladići i djevojke, njegovi studenti, koje poznajem i sad prepoznajem, jednostavno s njim pjevaju pjesme koje se pjevaju na tjednom klanjanju, koje je tada još bilo u konkatedrali. Prizor je bio čudesan: kako je lijepo kad mladi ljudi pjevaju pjesme koje slave Boga na nenametljiv i šarmantan način na mjestima gdje se inače druže: na terasama kafića, na prelijepoj Promenadi uz sada pitomu, široku Dravu, na trgovima po gradu. Uvijek se prekrasno osjećam kad sam u bilo kojem gradu uz more, kad vidim mlade ljude kako s gitarama na trgovima, na travi u parkovima, na klupama uz more sjede i pjevaju prelijepe klapske pjesme tako umilno da zaista daju šarm bisernoj ogrlici Mediterana. I tako sam budna nastavila sanjati! „Ma idemo u Osijeku napraviti ozračje Duhovske večeri!“ To je večer kad se svi oni narodi, trgovci, obitelji, hodočasnici, koji su ganuti slušali Petra, kršteni Duhom Svetim, „opijeni radošću“ sad odlazili iz Jeruzalema svojim domovima i svojim domovinama. Isusova Majka ih gleda s neiskazivom nježnošću i ispraća ih svojim majčinskim srcem i molitvama, blagoslivlja ih, miluje po obrazima njihovu djecu i – zahvaljuje Duhu Svetom kojega ponovno osjeća jednako bliskim kako Ga je osjećala u času Isusova začeća! Sad spoznaje da je danas rođena Crkva, a Ona je sada Majka Crkve u svakom narodu i u svakoj zemlji u koji se novokrštenici vraćaju s hodočašća u Jeruzalem. Kadgod bih molila otajstvo Slavne krunice „…koji je Duha Svetoga poslao“, s Gospom sam nalazila nove radosti te večeri kad se Crkva počinje razlijevati među različite narode! Čudesno je to! Duh Sveti nije agresivan, On mijenja srca ljudi na vrlo, vrlo šarmantan i duhovit način! I svaki put kada to razmatram osjećam se jednostavno blistavo! I san svoj sanjam! O javnom slavljenju Duhova u mom gradu, naravno!
O ovoj ideji pričala sam mnogima. Tijekom pet godina pričala sam o tome svećenicima, župnicima, dirigentima, ljudima zaduženim za kulturna događanja u Gradu, autoritetima i crkvene i gradske vlasti i – nitko me nije podržao! Nitko! Samo mi je nadbiskup mons. Marin Srakić rekao: „Radite što hoćete! Moj blagoslov imate!“ Ali ja to ne mogu organizirati sama! Zapravo mogu, ali kakav bi tek tada nastao lom i zbrka u Crkvi. To nikako ne bi bilo u skladu s nadahnućem koji sam slijedila: mir, radost, opuštenost i suradnja. Ali mene nije nitko, baš nitko podržao! Ni svećenici, ni Katolički radio kojem sam pisala, ni vjernici kojima sam već dosadila s tom idejom, ni kulturni, ni crkveni djelatnici zaduženi za glazbena zbivanja u gradu! Uvijek je završilo s odmahivanjem ruke: „Opet dolaziš s nekom tvojom (uvrnutom) idejom“, „Živiš u oblacima! Tko će to organizirati?!“ ili samo nijemi osmijeh sažaljenja: „Ti nisi normalna!“ Na što bih jednostavno, slijeganjem ramenima, odgovorila: „Znam! S tim sam se pomirila! Ali svejedno! Organizirajte ovu raskoš mladosti, pjesme i Duha Svetoga!“ Molila sam tako punih pet godina.
I onda – paf! Na klanjanju u utorak, 3. lipnja 2014. Sanja Dugandžić je sve prisutne pozvala da dođu na Trg Ante Starčevića u Osijeku u subotu 7. lipnja prije podne i pridruže se slavljenju živoga Boga koje će pjesmom i plesom voditi bend „DUHOS“ i pozivati na Duhovsko bdijenje u crkvi sv. Ćirila i Metoda s početkom u 20 sati. Zaplakala sam! Yes! That’s it! Čestitala sam Duhu Svetom! Duh Sveti je zaista duhovit. Jedan je propovjednik jednom rekao kako u hrvatskom jeziku riječ duhovit dolazi od Duha Svetoga –„DUHOVIT – DUHOM OVIT“! U mom životu Duh Sveti se baš tako objavljuje! Ispunjava sve moje snove, ali malo drugačije nego sam ih zamislila. Sada sjedim za stolom i s ponosom gledam i slušam: trgom odjekuju duhovne pjesme, mladići i djevojke, unatoč visokoj temperaturi, pjevaju i plešu. Turisti zastaju, fotografiraju ih, a jedan mi gospodin s osmijehom kaže: „Vrlo lijepe pjesme!“ Ne razumije riječi, ali ih prepozanje – to su karizmatske pjesme koje se na slavljenjima pjevaju diljem svijeta! Kasnije se pridružuje i pater Arek… Zapravo je sve profesionalnije nego li sam maštala: tu su zvučnici, a po trgu i svim obližnjim ulicama, u trgovinama i okolnim kafićima, pa i na Promenadi uz Dravu, odjekuju riječi: „Naš Bog je velik“, „Svi slavimo“ i ostale pjesme koje izvodi studentski bend, kojem se pridružila i jedna violonistica! Sjajno! Njen otac je, kao mladi inženjer, bio dirigent zbora mladih. Pjevali su na studentskoj misi u konkatedrali. Tada se o ovom što sad vidim na glavnom osječkom trgu moglo samo sanjati. Njegova kći taj san – živi!
U nedjelju, na sam blagdana Duhova, na Trgu Slobode u centru Osijeka, upravo slušam na Slavonskom radiju, bit će koncert će duhovskih pjesmama i molitva koje organizira laička udruga „Mir i dobro“, s blagoslovom đakovačko-osječkog nadbiskupa mons. Đure Hranića. Ovdje će svirati osječki vjernici – glazbenici, profesionalci. Uz njih će biti i časne sestre, Ukrajinke, i javno će se moliti za Crkvu u Ukrajini, koja živi svoje vrijeme iskušenja. Kako se osjećam? Blistavo! Svi moji snovi, jedan po jedan, ostvaruju se! Ljepše nego sam zamislila! Duh Sveti je zaista duhovit, kako bi moji bi učenici rekli: „Cool!“
Ana Penić|duhos.com