Iz Službe čitanja na blagdan Tijelova
Jedinorođeni Sin Božji, hoteći nas učiniti dionicima svoga božanstva, uzeo je našu narav, da postavši čovjekom ljude učini bogovima.
Još povrh toga, što god je od našega uzeo, sve nam je dao za spasenje. Tako prinese svoje tijelo Bogu Ocu za naše pomirenje kao žrtvu na žrtveniku križa. Svoju krv proli kao cijenu i ujedno kao kupelj, da se otkupljeni od bijednoga ropstva očistimo od svih svojih grijeha.
A da bi o tolikome dobročinstvu u nama ostao nepresušni spomen, ostavio je svoje tijelo za hranu i svoju krv za piće da ih vjernici uzimaju pod prilikama kruha i vina.
Dragocjene li i čudesne gozbe, spasonosne i svakoga milja pune! Što od te gozbe može biti dragocjenije? U njoj nam se na blagovanje ne nudi meso junaca ili jaraca, kao nekoć u Zakonu, već nam se daje Krist, pravi Bog. Što je divnije od toga otajstva?
Nema sakramenta koji bi bio spasonosniji od ovoga koji čisti grijehe, povećava kreposti i dušu napaja obiljem svih duhovnih darova.
U Crkvi se prinosi za žive i mrtve da bude na korist svima ono što je za spas svih ustanovljeno.
Ana Penić|duhos.com