U IME OCA I SINA I DUHA SVETOGA. AMEN.

HIMAN

Žuč mu daju i on gine,

Nježan lik mu presveti

Bodu trnje, čavli, koplje,

Krv i voda s boka vri:

O gle vrela, koje pere

Zemlju i svijet čitavi!

Križu sveti, stablo svako

Zavidi ti čarni sjaj,

S takvim lišćem, cvijetom, plodom

Nikoji ga nema gaj:

Slatko drvo, slatki čavli

Nose teret slatki taj.

Savij grane, stablo silno,

Mekšaj jezgru drvu svom,

Neka mine sva tvrdoća

Prirođena biću tvom,

Tijelu Kralja svevišnjega

Budi mekšom posteljom.

Samo ti si bilo vrijedno

Žrtvu svijeta nositi,

Postat lađom što će k luci

Potopljene voziti,

Koju svu će Jaganjčeva

Sveta Krv orositi.

U sve vijeke budi slava

Trojici božanstvenoj,

Ocu, Sinu, Duhu Svetom,

Koji tješi narod svoj!

Nek se ime višnjeg Boga

Pjeva po vasionoj. Amen.

EVANĐELJE; Iv 19,1-41

Tada Pilat uze i izbičeva Isusa. A vojnici spletoše vijenac od trnja i staviše mu ga na glavu; i zaogrnuše ga grimiznim plaštem. I prilazili su mu i govorili: “Zdravo kralju židovski!” I pljuskali su ga. A Pilat ponovno iziđe i reče im: “Evo vam ga izvodim da znate: ne nalazim na njemu nikakve krivice.” Iziđe tada Isus s trnovim vijencem, u grimiznom plaštu. A Pilat im kaže: “Evo čovjeka!” I kad ga ugledaše glavari svećenički i sluge, povikaše: “Raspni, raspni!” Kaže im Pilat: “Uzmite ga vi i raspnite jer ja ne nalazim na njemu krivice.” Odgovoriše mu Židovi: “Mi imamo Zakon i po Zakonu on mora umrijeti jer se pravio Sinom Božjim.” Kad je Pilat čuo te riječi, još se više prestraši pa ponovno uđe u dvor i kaže Isusu: “Odakle si ti?” No Isus mu ne dade odgovora. Tada mu Pilat reče: “Zar meni ne odgovaraš? Ne znaš li da imam vlast da te pustim i da imam vlast da te razapnem?” Odgovori mu Isus: “Ne bi imao nada mnom nikakve vlasti da ti nije dano odozgor. Zbog toga ima veći grijeh onaj koji me predao tebi.” Od tada ga je Pilat nastojao pustiti. No Židovi vikahu: “Ako ovoga pustiš, nisi prijatelj caru. Tko se god pravi kraljem, protivi se caru.” Čuvši te riječi, Pilat izvede Isusa i posadi na sudačku stolicu na mjestu koje se zove Litostrotos – Pločnik, hebrejski Gabata – a bijaše upravo priprava za Pashu, oko šeste ure – i kaže Židovima: “Evo kralja vašega!” Oni na to povikaše: “Ukloni! Ukloni! Raspni ga!” Kaže im Pilat: “Zar kralja vašega da razapnem?” Odgovoriše glavari svećenički: “Mi nemamo kralja osim cara!” Tada im ga preda da se razapne. Uzeše dakle Isusa. I noseći svoj križ, iziđe on na mjesto zvano Lubanjsko, hebrejski Golgota. Ondje ga razapeše, a s njim i drugu dvojicu, s jedne i druge strane, a Isusa u sredini. A napisa Pilat i natpis te ga postavi na križ. Bilo je napisano: “Isus Nazarećanin, kralj židovski.” Taj su natpis čitali mnogi Židovi jer mjesto gdje je Isus bio raspet bijaše blizu grada, a bilo je napisano hebrejski, latinski i grčki. Nato glavari svećenički rekoše Pilatu: “Nemoj pisati: ‘Kralj židovski’, nego da je on rekao: ‘Kralj sam židovski.'” Pilat odgovori: “Što napisah, napisah!” Vojnici pak, pošto razapeše Isusa, uzeše njegove haljine i razdijeliše ih na četiri dijela – svakom vojniku po dio. A uzeše i donju haljinu, koja bijaše nešivena, otkana u komadu odozgor dodolje. Rekoše zato među sobom: “Ne derimo je, nego bacimo za nju kocku pa komu dopane” – da se ispuni Pismo koje veli: Razdijeliše među se haljine moje, za odjeću moju baciše kocku. I vojnici učiniše tako. Uz križ su Isusov stajale majka njegova, zatim sestra njegove majke, Marija Kleofina, i Marija Magdalena. Kad Isus vidje majku i kraj nje učenika kojega je ljubio, reče majci: “Ženo! Evo ti sina!” Zatim reče učeniku: “Evo ti majke!” I od toga časa uze je učenik k sebi. Nakon toga, kako je Isus znao da je sve dovršeno, da bi se ispunilo Pismo, reče: “Žedan sam.” A ondje je stajala posuda puna octa. I natakoše na izopovu trsku spužvu natopljenu octom pa je primakoše njegovim ustima. Čim Isus uze ocat, reče: “Dovršeno je!” I prignuvši glavu, preda duh. Kako bijaše Priprava, da ne bi tijela ostala na križu subotom, jer velik je dan bio one subote, Židovi zamoliše Pilata da se raspetima prebiju golijeni i da se skinu. Dođoše dakle vojnici i prebiše golijeni prvomu i drugomu koji su s Isusom bili raspeti. Kada dođoše do Isusa i vidješe da je već umro, ne prebiše mu golijeni, nego mu jedan od vojnika kopljem probode bok i odmah poteče krv i voda. Onaj koji je vidio svjedoči i istinito je svjedočanstvo njegovo. On zna da govori istinu da i vi vjerujete jer se to dogodilo da se ispuni Pismo: Nijedna mu se kost neće slomiti. I drugo opet Pismo veli: Gledat će onoga koga su proboli. Nakon toga Josip iz Arimateje, koji je – kriomice, u strahu od Židova – bio učenik Isusov, zamoli Pilata da smije skinuti tijelo Isusovo. I dopusti mu Pilat. Josip dakle ode i skine Isusovo tijelo. A dođe i Nikodem – koji je ono prije bio došao Isusu noću – i donese sa sobom oko sto libara smjese smirne i aloja. Uzmu dakle tijelo Isusovo i poviju ga u povoje s miomirisima, kako je u Židova običaj za ukop. A na mjestu gdje je Isus bio raspet bijaše vrt i u vrtu nov grob u koji još nitko ne bijaše položen.

TIŠINA

Koja je misao, riječ ili rečenica obuzela tvoju pažnju?? Zastani i razmisli o toj riječi/ misli, zadrži je u srcu!

MEDITACIJA

Isus je pretrpio svoju muku i podnio tešku smrt na križu upravo za me. Sveti je Pavao u dubokoj vjeri i ljubavi prema Isusu uzviknuo i napisao: „Krist Isus dođe na svijet da spasi grešnike od kojih sam prvi ja“ (1 Tim 1,15). Pavao je imao hrabrosti napisati da je najveći grešnik, da je upravo on prvi za kojeg je Isus umro na križu. A gdje su moje suze da isplačem grijehe svoje, da kažem Isusu: „Oprosti, molim Te!“ Istinu da će Isus trpjeti i umrijeti za naše, bolje reći za moje grijehe, nalazimo već u Starome Zavjetu. Više stotina godina prije Isusova utjelovljenja i smrti na križu, prorok Izaija, nadahnut Duhom Svetim, vidio je i opisao Isusovu muku: „A On je naše bolesti ponio, naše je boli na se uzeo, dok smo mi držali da ga Bog bije i ponižava. Za naše grijehe probodoše njega, za opačine naše Njega satriješe. Na Njega pade kazna – radi našeg mira, Njegove nas rane iscijeliše“ (Izaija 53,4-5). Sve ovo što je prorok Izaija davno napisao, doslovno se ostvarilo na Veliki petak kad je Isus za nas trpio i umro na križu.

p.M.Nikić

ZAMOLBE

-Gospodine, za nas si postao poslušan sve do smrti, nauči nas da vazda slušamo Očevu volju.

-Ti si naš život; na drvetu si umro, na drvetu uništio pakao i smrt, daj da i mi s tobom umremo da bismo s tobom u slavi zajedno i uskrsnuli.

OČE NAŠ, ZDRAVO MARIJO, SLAVA OCU