U IME OCA I SINA I DUHA SVETOGA. AMEN.
HIMAN
O Sunce spasa, Isuse,
Zasini do dna u dušu,
Dok sviće i dan biva nam
Za crnom noći miliji.
Ti daješ vrijeme prijatno,
Ti daj i suzâ potoke,
Da žrtvu srca peremo,
Što ljubav će je spaliti.
Nek samo šiba pokore
Led srca našeg razbije,
Tad s vrela, iz kog teko grijeh,
Poteć i dobre suze će.
Već ide dan, tvoj slavni dan,
I s nova svud će cvasti cvijet:
Daj smjernu radost i nama
Obrativši nas na put svoj.
Nek cio ti se klanja svijet,
Dobrote puna Trojice,
A nas nek milost obnovi,
Da novu pjesmu pjevamo. Amen.
Evanđelje: Lk 7, 36-50
U ono vrijeme: Neki farizej pozva Isusa da bi blagovao s njime. On uđe u kuću farizejevu i priđe stolu. Kad eto neke žene koja bijaše grešnica u gradu. Dozna da je Isus za stolom u farizejevoj kući pa ponese alabastrenu posudicu pomasti i stade odostrag kod njegovih nogu. Sva zaplakana poče mu suzama kvasiti noge: kosom ih glave svoje otirala, cjelivala i mazala pomašću.
Kad to vidje farizej koji ga pozva, pomisli: »Kad bi ovaj bio prorok, znao bi tko i kakva je to žena koja ga se dotiče: da je grešnica.« A Isus, da mu odgovori, reče: »Šimune, imam ti nešto reći.« A on će: »Učitelju, reci!« A on: »Neki vjerovnik imao dva dužnika. Jedan mu dugovaše pet stotina denara, drugi pedeset. Budući da nisu imali odakle vratiti, otpusti obojici. Koji će ga dakle od njih više ljubiti?« Šimun odgovori: »Predmnijevam, onaj kojemu je više otpustio.« Reče mu Isus: »Pravo si prosudio.« I okrenut ženi reče Šimunu: »Vidiš li ovu ženu? Uđoh ti u kuću, nisi mi vodom noge polio, a ona mi suzama noge oblila i kosom ih svojom otrla. Poljupca mi nisi dao, a ona, otkako uđe, ne presta mi noge cjelivati. Uljem mi glave nisi pomazao, a ona mi pomašću noge pomaza. Stoga, kažem ti, oprošteni su joj grijesi mnogi jer ljubljaše mnogo. Komu se malo oprašta, malo ljubi.« A ženi reče: »Oprošteni su ti grijesi.« Sustolnici počeli nato među sobom govoriti: »Tko je ovaj da i grijehe oprašta?« A on reče ženi: »Vjera te tvoja spasila! Idi u miru!«
MEDITACIJA
Često se nalazimo u ulozi farizeja koji u svojoj glavi prezire i sudi, kritizira i etiketira. No ako dublje zavirimo u vlastitu nutrinu, shvatit ćemo da nam je krajnje vrijeme otrčati poput grešnice k Isusovim nogama i u poniznosti Mu predati sve svoje grijehe, slabosti, promašaje,beznađa. Zamoliti Ga za oproštenje, DAROVATI MU SIROMAŠNO SRCE I PRAZNE RUKE kako bi po Njegovu oproštenju bili sposobni ljubiti Njegovom ljubavlju. Isus joj govori: „Vjera te tvoja spasila. Idi u miru.“ (Lk 7,50); samo očima vjere možemo spoznati vlastitu bijedu i grešnost, a da nas ono ne obeshrabri, već ponuka ići Onome koji prašta, liječi, koji ljubi. Stoga u ovoj Godini vjere, molimo Oca da nam umnoži vjeru, kako bismo u podnožju Isusova križa predali svu svoju grešnost i ranjivost, te ojačani snagom Ljubavi koja Ga je držala prikovana na križ, po snazi Duha Svetoga bili Njegovo svjetlo u ovome svijetu!
(izvor: http://dominikanke.org/)
OČE NAŠ. ZDRAVO MARIJO. SLAVA OCU.