U IME OCA I SINA I DUHA SVETOGA. AMEN.
HIMAN
O Sunce spasa, Isuse,
Zasini do dna u dušu,
Dok sviće i dan biva nam
Za crnom noći miliji.
Ti daješ vrijeme prijatno,
Ti daj i suzâ potoke,
Da žrtvu srca peremo,
Što ljubav će je spaliti.
Nek samo šiba pokore
Led srca našeg razbije,
Tad s vrela, iz kog teko grijeh,
Poteć i dobre suze će.
Već ide dan, tvoj slavni dan,
I s nova svud će cvasti cvijet:
Daj smjernu radost i nama
Obrativši nas na put svoj.
Nek cio ti se klanja svijet,
Dobrote puna Trojice,
A nas nek milost obnovi,
Da novu pjesmu pjevamo. Amen.
Evanđelje: Lk 6, 36-38
“Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan.” “Ne sudite i nećete biti suđeni. Ne osuđujte i nećete biti osuđeni. Praštajte i oprostit će vam se. Dajte i dat će vam se: mjera dobra, nabijena, natresena, preobilna dat će se u krilo vaše jer mjerom kojom mjerite vama će se zauzvrat mjeriti.”
MEDITACIJA
Često smo puta u životu mogli čuti kako se dobro dobrim uvijek vraća. I danas to čitamo u Evanđelju. Jesmo li uistinu u to i uvjereni? Ponašamo li se tako da uvijek ljudima oko nas činimo dobro iz čistog razloga da činimo dobro ili možda čak iz uvjerenja da će nam se to i vratiti?
Osuda… Vjerujem da smo se svi našli u situaciji da smo osuđivali. A zašto ljudi sude? Vjerojatno zato što nikad ne znaju „onu drugu stranu“ ili joj čak ne daju ni priliku za to. A svaka medalja ima dvije strane. Bog koji gleda u naša srca vidi obje strane istovremeno i ne osuđuje nas. Daje nam slobodu. A On je jedini pravomoćan Sudac. A tko smo mi?
Jesmo li se našli kad u situaciji da smo osuđeni i mjereni ljudskim mjerilima? Da ljudi iza leđa o nama pričaju, prepričavaju i komentiraju naše ponašanje, postupke… Kako smo se osjećali? Je li bilo lako sve to gledati i trpjeti, a biti potpuno nemoćan da ispravimo tuđa gledišta…
„Stavimo se u cipele“ osuđivanih ljudi i promislimo kako živimo. Ovih 40 dana korizme upravo je za to predviđeno.
MOLITVA
Isuse blaga i ponizna srca
Učini srce moje po srcu svome.