U IME OCA I SINA I DUHA SVETOGA. AMEN.
Ps 118,1-1.14-21
Aleluja! Zahvaljujte Gospodinu jer je dobar,
jer je vječna ljubav njegova!
Gospodin je moja snaga i pjesma,
on mi je spasitelj.
Čuj! Radost i spasenje
odzvanja šatorima pravednika:
Gospodnja se proslavi desnica,
Gospodnja me uzdigne desnica,
Gospodnja se proslavi desnica!
Ne, umrijeti neću, nego živjeti
i kazivat ću djela Gospodnja.
Kaznom teškom kaznio me Gospodin,
ali me smrti ne preda.
Otvorite mi širom vrata pravde:
ući ću, Gospodinu zahvalit’!
»Ovo su vrata Gospodnja,
na njih ulaze pravedni!«
Zahvalit ću ti što si me uslišio
i moj postao spasitelj.
EVANĐELJE; Mk 16, 9-15
Uskrsnuvši dakle rano prvog dana u tjednu, ukaza se najprije Mariji Magdaleni iz koje bijaše istjerao sedam zloduha. Ona ode i dojavi njegovima, tužnima i zaplakanima. Kad su oni čuli da je živ i da ga je ona vidjela, ne povjerovaše. Nakon toga ukazao se u drugome obličju dvojici od njih na putu dok su išli u selo. I oni odu i dojave drugima. Ni njima ne povjerovaše. Napokon se ukaza jedanaestorici dok bijahu za stolom. Prekori njihovu nevjeru i okorjelost srca što ne povjerovaše onima koji ga vidješe uskrsla od mrtvih. I reče im: “Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju.
MEDITACIJA
Isusa su mnogi vidjeli, Marija Magdalena, dvojica učenika na putu u Emaus pa i jedanaestorica, dok su bili za stolom. Tri puta im se Isus pokazao da je Uskrsnuo i da je živ, ali oni nisu mogli tako lako povjerovati. Nije to tako ni čudno. Oni su na putu koji tada započinju slijediti, a njih je jako malo. Bojali su se Židova jer oni nisu vjerovali u Uskrsnuće. Židovi su čekali Mesiju, vođu, koji će ih izbaviti iz ruku Rimskog Cara, koji će Izrael pretvoriti u veliko kraljevstvo. Oni su Isusa doživljavali kao običnog stolarevog sina, koji propovjeda „neku ljubav“ i to ne bilo kakvu ljubav nego ljubav prema neprijateljima. Glupost najveća. Pa tko bi mogao ljubiti neprijatelja!? Za njih je Isus bio luđak koji je sebe smatrao kraljem Židova i glumio da je Bog. Iz te perspektive gledajući, možemo shvatiti učenike u kojem su oni strahu bili. Činilo im se kao da je sve propalo, kao da su farizeji i pismoznanci bili u pravu, a oni povjerovali Isusu koji je na kraju bio sramotno razapet na križu. Sve je propalo. Kako da opet povjeruju da vide Isusa!? Možda su mislili da su i sami poludjeli pa im se svašta pričinjava. Nismo li i mi često u situaciji da pomislimo kako ništa nema smisla, kako vjerujemo u prazno, kako je kršćanstvo samo neka religija- institucija koja zavarava ljude, koja te pravim glupim i ispire ti mozak! Pa tko živi danas tako kako se od nas očekuje??? Pa zašto mi biramo teži put, a svi oko nas biraju lakši put i bolje prolaze u životu. Ništa se njima ne događa da bi patili i da bi mi vidjeli da smo na pravom putu, na putu pravde. Dapače, pa mi smo te budale koji sami sebi otežavamo. Pa mi smo ti koji činimo dobro drugima, a isti iskorištavaju tu dobrotu. Čemu to sve??? Ima li smisla? Eh, u takvim situacijama kada nam se nametnu ova pitanja i kad ne vidimo smisao; tada ostaje ili tek nastaje, a možda i nestaje, naša vjera. Tada dokazujemo sami sebi imamo li vjere ili je moj život kao život kršćanina tek samo prazna i obična obiteljska tradicija.
MOLITVA
KRALJICE NEBA RADUJ SE, ALELUJA!
JER KOGA SI BILA DOSTOJNA NOSITI, ALELUJA!
USKRSNU KAKO JE REKAO, ALELUJA!
MOLI BOGA ZA NAS, ALELUJA!