U IME OCA I SINA I DUHA SVETOGA. AMEN.
Ps 139, 1-3.13-15
Gospodine, proničeš me svega i poznaješ,
ti znaš kada sjednem i kada ustanem,
izdaleka ti već misli moje poznaješ.
Hodam li ili ležim, sve ti vidiš,
znani su ti svi moji putovi.
Jer ti si moje stvorio bubrege,
satkao me u krilu majčinu.
Hvala ti što sam stvoren tako čudesno,
što su djela tvoja predivna.
Dušu moju do dna si poznavao,
kosti moje ne bijahu ti sakrite
dok nastajah u tajnosti,
otkan u dubini zemlje.
Evanđelje: Lk 1,57-66.80
Elizabeti se međutim navršilo vrijeme da rodi. I porodi sina. Kad su njezini susjedi i rođaci čuli da joj Gospodin obilno iskaza dobrotu, radovahu se s njome. Osmoga se dana okupe da obrežu dječaka. Htjedoše ga prozvati imenom njegova oca – Zaharija, no mati se njegova usprotivi: “Nipošto, nego zvat će se Ivan!” Rekoše joj na to: “Ta nikoga nema od tvoje rodbine koji bi se tako zvao.” Tada znakovima upitaju oca kojim ga imenom želi prozvati. On zaiska pločicu i napisa “Ivan mu je ime!” Svi se začude, a njemu se umah otvoriše usta i jezik te progovori blagoslivljajući Boga. Strah obuze sve njihove susjede, a po svem su se Gorju judejskom razglašavali svi ti događaji. I koji su god čuli, razmišljahu o tome pitajući se: “Što li će biti od ovoga djeteta?” Uistinu, ruka Gospodnja bijaše s njime. Dječak je međutim rastao i duhom jačao. Boravio je u pustinji sve do dana svoga javnog nastupa pred Izraelom.
Meditacija
Želiš li otkrivati Boga; promatraj noćno nebo sa zvijezdama udaljenim milijune svjetlosnih godina. Prema njima život ljudski se ne može usporediti ni sa trenutkom jedne iskre.
Tada nam postaje jasno, da nismo kadri shvatiti Stvoritelja svijeta. Što nam kaže naše znanje o Bogu – da je svemoguć, beskrajan, sama dobrota, pravednost, ljepota? Sve je to prije netočno nego točno. Nema riječi kojima bismo ga mogli izraziti, jer ničim ga ne možemo obuhvatiti.
Tim više moramo dizati pogled zvijezdama, koje je On stvorio.
(M. Malinski; Riječ za svaki tjedan; Đakovo, 1984.)
OČE NAŠ, ZDRAVO MARIJO, SLAVA OCU.